Život bez vode u ukrajinskom gradu opustošenom poslije probijanja brane: "Katastrofa, sve je odnijela voda"

Nuklearna elektrana Zaporožje, koja ima šest reaktora, trenutno je pod ruskom okupacijom. Sad kad je voda nestala, elektrana - udaljena nekih 10 kilometara - odjednom izgleda mnogo bliže

4022 pregleda 0 komentar(a)
Ljudi čekaju u redovima za pijaću vodu u Merhanjecu, ukrajinskom gradu koji je često na meti ruskih napada, Foto: Ed Habershon/BBC
Ljudi čekaju u redovima za pijaću vodu u Merhanjecu, ukrajinskom gradu koji je često na meti ruskih napada, Foto: Ed Habershon/BBC

U blatnjavoj barici koja se polako suši, dok se u pozadini čuje tutnjava sa prve linije ukrajinskog fronta, dve ribice se bore za vazduh i praćakaju na podnevnoj vrelini.

Oko njih, beskrajna prostranstva blata i stena - koja su u poslednje tri četvrtine veka bila pokrivena sa više metara vode - sada su izložena suncu.

Ogromna barža leži nasukana na obližnjoj peščanoj obali.

Vodene zmije i žabe gmižu kroz opadajući plićak kao da su u potrazi za hladom.

Dve nedelje nakon što je, kako se sumnja, ruska sabotaža uništila branu koja je zadržavala reku Dnjepar kako bi formirala ogroman rezervoar vode Kahovka - dovoljan da napuni bazen za decu veličine Engleske - voda je pokuljala na jug i nestala u Crnom moru.

„To je katastrofa. Sve je odnela voda. Jelene, divlje svinje, ribe i brojne ugrožene vrste. A sada je oko pola miliona ljudi ostalo bez vode", kaže Anatolij Derkač (37), sekretar gradskog odbora u Merhanjecu, na zapadnoj obali bivšeg rezervoara.

Iz kancelarija na četvrtom spratu, Derkač gleda preko sivog, ispucalog blata ka silueti najveće evropske nuklearne elektrane na istočnoj obali.

Nuklearna elektrana Zaporožje, koja ima šest reaktora, trenutno je pod ruskom okupacijom.

Sad kad je voda nestala, elektrana - udaljena nekih 10 kilometara - odjednom izgleda mnogo bliže.

„Kažu da će imati dovoljno vode u svojim rezervoarima za oko šest meseci. Ali ne možemo biti sigurni", kaže on uz uzdah, praćen neizbežnom rečju upozorenja „Černobilj".

Reč je o nuklearnoj elektrani čiji je reaktor eksplodirao 1986. godine u sovjetskoj Ukrajini, izazvavši najveću nuklearnu nesreću svih vremena.

Za to vreme Merhanjec, gradić na vrhu obližnjeg brda, česta je meta napada ruske artiljerije.

„Motre na nas dronovima. Ako vide više od pet ljudi na jednom mestu, počinju sa granatiranjem", kaže Derkač.

Ali kako se rezervoar Kahovka prazni, a zalihe vode su odsečene, gradske vlasti su primorane da organizuju privremene tačke snabdevanja po gradu.

„Šta mislite kako se osećam? Hodam okolo kao magare, prisiljena da teglim vodu", kaže Julija, penzionerka koja stoji u redu sa više od 20 ljudi pored niza česmi i velikog plastičnog rezervoara u gradskom centru.

„Nije čak ni pijaća voda. Strepim za budućnost. Ne vidim kako ćemo prevazići sve ovo", dodaj njena komšinica Nina (70).

Merhanjec i obližnji gradovi sada prave planove za iskopavanje novih kanala koji će ih povezati sa drugim rezervoarima.

Međutim, mnogi stanovnici su već otišli, a rudnici i druge industrije bili su prisiljeni da obustave rad.

Lokalni zemljoradnici sada pokušavaju da pristupe starim bunarima i malim potocima da bi našli alternativne izvore vode.

„Ne znam šta su Rusi mislili kad su ovo uradili. Patiće životna sredina i biće teško svima", kaže Ivan Zaruski (56), na kratkoj pauzi od utovara bala sa senom na prikolicu sa grupom rođaka i komšija u polju izvan grada.

„Najvažnije je da nuklearna elektrana ne eksplodira. Ali preživećemo mi sve ovo. Nemamo gde drugde da idemo, tako da nemamo izbora", dodaje on sa osmehom.

Moskva tvrdi da nije imala ništa sa uništenjem brane Kahovka na ruskoj okupiranoj teritoriji i optužila je Ukrajinu da je ispalila projektile na nju.

Ed Habershon/BBC

Za to vreme, dalje na jug, ispod uništene brane, ogromna količina vode koja je bez upozorenja nahrupila kroz lučki grad Herson i manje gradove, ubivši desetine ljude i nateravši hiljade u beg, uglavnom se povukla.

„Mi smo kao pacovi - možemo da preživimo sve", kaže Irina, sedamdesettrogodišnja učiteljica u penziji, dok ona i njen muž Jevgenij, polako iznose napolje nakvašeni sadržaj njihove male kolibe.

U jednom trenutku je poplava stigla do krova njihove kuće, u ulici Čajkovskog, blizu reke Dnjepar u centru Hersona.

Ali sada je napolju ostalo samo nekoliko velikih bara, pored par čamaca korišćenih tokom poplave.

„Barem se ovo desilo početkom leta. Još imamo vremena da sve osušimo", kaže Jevgenij, slažući na gomilu u dvorištu smrdljivi, istruleli nameštaj.

Ranije toga jutra, nekoliko ruskih artiljerijskih granata sletelo je u centar Hersona, a sleteće još mnoge u ovaj kraj narednih sati i dana, ispaljenih sa ruskih položaja na suprotnoj obali.

Ukrajinske trupe ne dozvoljavaju automobilima da priđu suviše blizu reci, a veći deo grada deluje napušteno.

„Danas je bio divan dan", kaže Oksana, koja je došla da pomogne starijim roditeljima u ulici Čajkovskog da počiste posle poplave.

Ona je govorila o vesti o ukrajinskoj kontraofanzivi.

„Naše momci rade sjajno. Mi možemo da vidimo ko puca gde. Naši momci su imali velikog uspeha protiv ruskih položaja - pogodili su neka velika skladišta municije. Samo bih volela da se sve dešava malo brže", kaže ona.

U blizini, njen sedamdesetosmogodišnji otac Vladimir, sedi izvaljen na stolici.

Do malopre je klečao, da bi sekirom zgulio vodom uništene delove starog kredenca, ali je ustao prebrzo.

„On je rođen ovde. Proveo je čitav život ovde. Većina ljudi koji su ostali u ovom kraju su stariji. Oni neće nikuda", kaže Oksana.


Pogledajte video: Rusija ne broji poginule borce u ratu - zato je to pokušala BBC istraga


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: