Vimbldon: Ko je „putnik” koji stalno pomaže Novaku da pobijedi - male tajne Đokovićevog uspjeha

Đokoviću nije važno samo da bude pokretljiv na terenu - isto toliko su mu bitne i psihičke pripreme. „Mnogo vjerujem u moć pokreta i njegov uticaj na psihologiju", rekao je Đoković

18965 pregleda 16 komentar(a)
Foto: Getty Images
Foto: Getty Images

Novak Đoković je poznat po posvećenosti tenisu i pedantnoj pripremi svakog meča, tako da iznenađuje saznanje da bi u naredne dve nedelje Vimbldona mogao da odustane od nekoliko rigoroznih rutina.

Srpski teniser počinje pohod na osmu titulu Vimbldona, koliko je do sada osvojio samo Švajcarac Rodžer Federer, i smatra se favoritom za osvajanje turnira, uprkos tome što je drugi nosilac iza Španca Karlosa Alkaraza.

Osvajanjem titule došao bi do 24. grend slema, ali i na korak od kalendarskog slema, što je poslednji put za rukom pošlo čuvenoj Štefi Graf, koja je 1988. osvojila sva četiri najvažnija teniska trofeja u godini.

Đoković je od početka 2023. godine već trijumfovao na Australijan openu i Rolan Garosu, ali je naučio i da ne mora da bude perfektan da bi osvajao titule.

„Rutine su izuzetno važne za svakog čoveka jer mislim da je u našoj biologiji da se svakodnevno ponavljamo - ako postoji nešto zbog čega se osećamo dobro, želimo više toga", kaže Đoković.

Voli ih jer se, kako kaže, oseća prijatnije u pripremi meča i ima više samopouzdanja zbog svesti da je „uradio sve što je moguće pred ono što dolazi".

„Rutine mi zaista daju mir, ali je važno da ih ponekad uravnotežim tako što ih razbijem. Sada volim da ponekad igram igru sa sopstvenim mozgom i izazivam ga.

„Na primer, uopšte nisam trenirao u danima između mečeva na Otvorenom prvenstvu Australije, kada sam bio povređen".

Sličnih pauza bez treninga bilo je i između mečeva u Parizu.

„To je nešto što ranije u karijeri verovatno ne bih prihvatio, jer sam imao mentalitet vrednog radnika i morao sam da odradim tih dodatnih 10 minuta ili pola sata i bio bih ljut na sebe ako nešto ne uradim.

„Govorio bih sebi 'sada nisi dovoljno dobar' ili 'sada ćeš izgubiti', ali pretpostavljam da vremenom čovek raste i izlazi iz tog mentaliteta.

„Naučio sam da je manje zapravo više i da je u redu ako prekršim rutinu ili je ne završim. Važno je da ne budete prestrogi prema sebi."

Vimbldonska trava ponovo na meniju?

Jedna od rutina od koje definitivno ne želi da odustane jeste upravo ta navika da osvajanje Vimbldona slavi jedenjem trave centralnog terena.

Toga je bilo i prošle godine, kada je u finalu pobedio Australijanca Nika Kirjosa.

Nije zvanični deo bezglutenske dijete koje se pridržava od 2010, ali je činjenica da vimbldonsku travu jede već deset godina.

„To je najukusnija trava koju sam u životu okusio", rekao je za BBC.

„Počelo je 2011. kada sam prvi put pobedio. Jednostavno nisam znao šta drugo mogu da uradim od radosti koji sam imao u tom trenutku.

„Samo sam rekao sebi 'znaš šta, možda bih da probam malo trave' i to je postala tradicija.

„Činio sam to svaki put kada sam osvojio Vimbldon, tako da se nadam da ću i ove godine moći da uzmem malo."

Na pitanje šta tu travu čini najukusnijom, odgovara: „To je Vimbldon!".

„Način na koji je održavaju. Mnogo ljudi me je pitalo 'kako možeš to da jedeš, toliko je znoja u toj travi', ali uopšte ne razmišljam o tome."

Kretanje

Nije iznenađujuće što Đoković na kraju turnira ima toliki apetit.

Neverovatnim kretanjem tokom mečeva pokrije gotovo svaku travku na Centralnom terenu, sve dok ne dođe do toga trenutka da je malo gricne.

Iako je uvek naglašavao važnost emocionalne snage i kao od razloga trijumfa iz 2019. isticao sopstvenu maštu, Đoković mnogo traži i kada je oprema u pitanju.

„Reket i patike su najvažnije stvari koje su vam potrebne kao teniseru", objasnio je dok su mu pokazivali nove patike koje će nositi na Vimbldonu.

Na njima se nalazi broj 23, u čast 23. nedavne pobede na Otvorenom prvenstvu Francuske, kada je osvojio 23. grend slem, čime je oborio rekord Rafaela Nadala u peharima sa najvažnijih turnira.

„Trebalo mi je tri godine da nađem pravu, odgovarajuću, priznajem da timu koji se time bavi nije bilo lako od toliko zahteva i promena.

„Verovatno se krećem drugačije od većine momaka - uklizavam za lopticom čak i na travi - tako da mi je potrebno da mogu da se zaustavim i promenim pravac.

„Toliko različitih detalja je važno, mislim da su ljudi koji su pravili patiku više patili od mene."

Iako zvuči kao popriličan izazov, Rene Zandbergen iz kompanije Asiks, koji tesno sarađuje sa Đokovićem, kaže da je sve prihvatio sa zadovoljstvom.

„Nema mnogo tenisera koji su toliko uključeni u proces kao Novak", kaže Zandbergen.

„Ušao je u to zato što je perfekcionista, sam se bavio svim detaljima.

„Bio je spreman da nauči sve što treba, jer je to video kao šansu da postane još bolji igrač."

Šta kada stvari krenu po zlu?

Đokoviću nije važno samo da bude pokretljiv na terenu - isto toliko su mu bitne i psihičke pripreme.

„Mnogo verujem u moć pokreta i njegov uticaj na psihologiju", rekao je Đoković.

„Ne samo fizički pokret, već i vizualizacije pokreta ili bilo koji mentalni rad - kada je pokret isprepleten sa mentalnim radom dobije se bolji efekat, ili je to barem nešto što sam ja iskusio."

Govoreći o mentalnoj snazi i kako ona utiče na igru, kaže da je „pola posla već obavljeno pre izlaska na teren".

„Ako se ne pripremite pravilo, ostavljate sebi mnogo veću planinu za penjanje."

A kada stvari krenu po zlu, Đoković je poznat po sposobnosti da se nosi sa tim - i ipak pobedi.

Kako kaže, to zato što ima plan kako da se vrati u optimalno stanje uma.

„Postoji milion faktora koji na terenu utiču na vas kao individualnog sportistu i pitanje svih pitanja je kako da ostanete u sadašnjosti, ovde i sada", navodi.

„Ljudi uvek govore da na utakmicama treba zaboraviti na prošlost i ne razmišljati o budućnosti, biti 'u trenutku', ali ja mislim da to u praksi nije moguće zbog načina na koji naš um funkcioniše.

„Volim da ga zovem putnikom, jer sve vreme voli da putuje kroz prošlost, sadašnjost i budućnost u 'šta ako' scenarija - uvek razmišljate 'šta će se desiti - da li ću pobediti ili ne'."

Kao jednu od najvažnijih lekcija koju je naučio o mentalnoj snazi ističe i to da treba prihvatiti gubitak koncentracije i činjenicu da su stvari krenule naopako i vratiti se iz toga.

„Mislim da je oporavak, odnosno koliko dugo ostajete u toj negativnoj emociji, ono što vas razlikuje od drugih igrača.

„Oporavak je važniji od napornog rada da ostaneš u sadašnjosti, jer je gotovo nemoguće stalno ostati tu - radi se o tome koliko brzo možeš da se vratiš, a meni svesno disanje pomaže u tome."


Pogledajte video o čuvenim vimbldonskiom jagodama sa šlagom:


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: