Stablo sa Halasana: Priča o posrednicima koji pomažu prebjeglima u Južnu Koreju da pošalju novac porodicama

Sa sve više intervencija i u Sjevernoj i u Južnoj Koreji, prebacivanje novca sa juga na sjever postalo je izuzetno rizično

2973 pregleda 0 komentar(a)
Hvang Dži-Sung je u Južnu Koreju prebjegao 2009. godine, Foto: Jungmin Choi / BBC Korean
Hvang Dži-Sung je u Južnu Koreju prebjegao 2009. godine, Foto: Jungmin Choi / BBC Korean

„To vam je kao u špijunskim filmovima, ljudi stavljaju život na kocku", kaže Hvang Dži-Sung, južnokorejski posrednik koji više od decenije pomaže prebeglima iz Severne Koreje da šalju kući preko potreban novac.

Pre mnogo godina, ljudi iz Severne Koreje za one koji dobijaju pomoć od prebeglih u Južnu Koreju skovali su termin „stablo sa Halasana", kaže Hvang.

Halasan se odnosi na planinu Hala, slavni vulkan na južnokorejskom živopisnom ostrvu Džedžu.

„Osoba iz porodice iz stabla sa Halasana smatra se najpoželjnijim supružnikom, čak i boljim nego član Komunističke partije", kaže on.

Anketa iz 2023. godine, Centra za bazu podataka za severnokorejska ljudska prava, nevladine organizacije u Južnoj Koreji, koji je ispitala oko 400 prebeglih iz Severne Koreje, pokazala je da je oko 63 odsto njih prebacivalo novac porodicama na Severu.

Međutim, sa sve više intervencija i u Severnoj i u Južnoj Koreji, prebacivanje novca sa juga na sever postalo je izuzetno rizično.

To je sada složen i težak zadatak, koji zahteva mrežu posrednika i kurira iz čitave Južne Koreje, Kine i Severne Koreje.

Na zabitim lokacijama vode se tajni razgovori uz pomoć prokrijumčarenih kineskih telefona.

Koriste se šifrovana imena.

Ulozi su izuzetno visoki jer su ovi transferi zabranjeni i u Južnoj i u Severnoj Koreji.

Od 2020. godine, lider Severne Koreje Kim Džong Un pojačao je traženje posrednika, sve kako bi prekinuo dotok novca i „reakcionarne ideologije i kulture" iz Južne Koreje.

Oni rizikuju da budu poslati u ozloglašene političke zatvorske kampove, poznate kao kvan-li-so, gde se veruje da je stradalo na stotine hiljada ljudi.

„Broj posrednika u Severnoj Koreji je opao za više od 70 odsto u poređenju sa od pre nekoliko godina", kaže Džu Su Jeon, Hvangova supruga, takođe posrednica.

Južna Koreja takođe zabranjuje takve transfere, ali su u prošlosti vlasti gledala kroz prste na to.

Sada se to menja.

Jungmin Choi / BBC

U aprilu prošle godine, u Hvangov i Džuin dom u pokrajini Gjeongi - blizu Seula, južnokorejske prestonice - upala su četiri policajca, koji su je optužili da je prekršila zakon o novčanoj transakciji sa inostranstvom.

Najmanje još sedam posrednika je pod istragom.

Policija nije odgovorila na BBC-jev upit o njenom slučaju.

Južnokorejske vlasti su rekle Hvangu da bilo kakav transfer novca u Južnu Koreju mora da se obavi preko „legitimne banke".

„Ako postoji neka, obavestite me", kaže on, dodavši da ne postoji institucija koja sme legalno da primi novac u Severnoj Koreji, budući da su dve Koreje tehnički još u ratu.

Međukorejski odnosi su se konstantno pogoršavali otkako je Severna Koreja 2020. digla u vazduh zajedničku kancelariju za vezu sa Južnom Korejom.

Početkom meseca, severnokorejski lider Kim Džong Un je čak rekao da više nije moguće postići ponovno ujedinjenje sa Jugom, što je cilj ovekovečen u ustavu.

Tajni pozivi

Sve počinje telefonskim razgovorom između prebega u Južnoj Koreji i njihovim porodicama u Severnoj Koreji.

Ti razgovori omogućeni su prilivom prokrijumčarenih kineskih telefona u pograničnim pokrajinama, koje mogu da se priključe na kineske telekomunikacione mreže.

Pozive organizuju posrednici u Severnoj Koreji.

Da bi pozivi bili mogući, oni često moraju da prevaljuju velike udaljenosti, ponekad čak da se penju na planine da bi ugovorili razgovore.

Nakon više sati čekanja, veza se uspostavlja, a osoba prebegla u Južnu Koreju pristaje na sumu koju će poslati porodicama.

Međutim, razgovor mora biti kratak da bi se izbeglo prisluškivanje Ministarstva za državnu bezbednost.

Prebeg potom, preko posrednika u Južnoj Koreji,potom vrši uplatu na kineski račun.

Ovo je takođe izuzetno rizično zato što Kina pažljivo prati priliv strani valuta.

Na kineskim posrednicima je da prenesu novac u Severnu Koreju.

Njihove granice su relativno tanke jer je Kina najvažniji saveznik Severne Koreje.

Transferi novca od prebega se ponekad maskiraju kao transakcije između Kineza i severnokorejskih trgovačkih kompanija.

Oni upošljavaju nekoliko kurira u Severnoj Koreji da isporuče novac porodicama.

Jungmin Choi / BBC

„Ljudi koji isporučuju novac ne znaju jedni druge", kaže Kim Džin Seok, koji je radio kao kurir u Severnoj Koreji pre nego što je pobegao iz zemlje 2013. godine.

„Tako i treba da bude, jer im životi vise o koncu."

Posrednici moraju da koriste pseudonime i smišljaju šifre da bi saopštili kad je bezbedno porodicama da dobiju sredstva.

Hvang, koji ima oko 800 klijenata, kaže da je čak sreo porodice koje su odbile da dobiju novac.

„Plašile su se da je to možda zamka koju je postavila tajna policija i govorili bi stvari kao što su: 'Ne primamo novac od izdajnika.'"

Jednom kad je novac isporučen, posrednici uzimaju procenat od oko 50 odsto.

„Severnokorejski posrednici rizikuju živote da bi zaradili 500.000 do 600.000 vona (od 40.000 do 50.000 dinara) po transferu", kaže Hvang.

„Danas, ako vas uhapsi policija i budete osuđeni, čeka vas 15 godina zatvora. osude vas za špijunažu, a bićete poslati u kvan-li-so."

Hvang nam pokazuje snimke sa svedočanstvima Severnokorejaca koji su dobijali novac preko njegovih posrednika.

Handout

„Gladovala sam svaki dan i jela travu", plače starica na jednom od tih snimaka, ruku otečenih od kopanja po šumi u potrazi za hranom.

Na istom snimku, druga žena kaže: „Toliko je teško ovde da želim da vam se zahvalim sto puta."

Džu kaže da joj se srce slomi svaki put kad gleda te snimke.

„Neki ljudi koji su prebegli su ostavili za sobom roditelje i decu. Oni prosto žele da budu sigurni da će njihova porodica u Severnoj Koreji preživeti, da bi jednog dana ponovo mogli da budu zajedno."

Ona kaže da je milion vona (oko 80.000 dinara) dovoljno da se tročlana porodica prehranjuje godinu dana u Severnoj Koreji.

Prekinuta slamka spasa

Ne zna se zbog čega je Južna Koreja počela da hapsi posrednike.

Advokat Pak Von Jeon, koji pruža pravnu pomoć prebeglim ljudima, smatra da faktor može biti preterana revnosnost, jer je ove godine ovlašćenje da se istražuju slučajevi nacionalne bezbednosti prebačeno sa policije na Nacionalnu obaveštajnu službu.

„Ako policija ne uspe da dokaže optužbe za špijunažu, krivično će ih goniti prema zakonu o novčanoj transakciji sa inostranstvom", kaže on.

Pod sve većim pritiskom obe vlade, ova slamka spasa za porodice prebeglih iz Severne Koreje mogla bi da bude prekinuta.

Hvang je spreman da slučaj supruge, ako bude bila osuđena, dovede sve do Vrhovnog suda.

On veruje da suština uplate prebeglih nije samo u novcu.

„To je jedini način da se sruši Severna Koreja bez oružanih borbi", kaže on.

„Zajedno sa novcem, stižu i vesti da je Južna Koreja napredna i bogata… Toga se Kim Džong Unnajviše plaši."

Kim veruje da ljudi poput njega neće prestati da šalju novac najmilijima kod kuće, uprkos tome što vlasti sa obe strane žele da ih u tome zaustave.

On kaže da će lično putovati u Kinu da isporuči novac ako bude bilo potrebno.

„Prihvatio sam rizik da možda nikad neću ponovo videti decu, ali makar će moja deca imati dobar život", kaže on.

„Slaćemo novac kako god znamo i umemo, bez obzira na sve."

Danas živi kao vozač kamiona u Južnoj Koreji.

Spava u vozilu pet dana nedeljno i štedi koliko god može da bi svake godine poslao četiri miliona vona (oko 300.000 dinara) ženi i dvojici sinova u Severnoj Koreji.

Iznova i iznova pušta audio snimak koji je dobio od porodice.

„Kako si, tata? Jesi se mnogo napatio? Naša patnja nije ništa u poređenju sa tvojom", kaže jedan od njegovih sinova.


Kim Džin Seok je pseudonimzbog zaštite bezbednosti.


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: