Haos, kupanje, pelene, nespavanje - kako izgleda podizati šestorke

BBC

Žena iz Hjustona rodila je šestorke za manje od 10 minuta. Šta je, dakle, očekuje kada donese šestoro novorođenčadi kući?

Uzrečica kaže da je potrebno čitavo selo da bi se odgojilo jedno dijete, međutim, nigdje se ne kaže koliko je potrebno da se odgoje šestorke.

Iako roditeljstvo umije da bude zastrašujući i zabrinjavajući period za svakoga, kako izgleda podizati šest beba odjednom?

Da bismo saznali, razgovarali smo sa dvije porodice koje odgajaju više djece rođene odjednom.

Loren Perkins kaže da je bila "u potpunom šoku" i "opterećena" kad je saznala da će roditi šestorke.

"Znala sam da će nam biti potreban čitav sistem podrške, jer nije bilo šanse da to da izvedemo sami", rekla je ona za BBC.

Srećom po Loren, njeni prijatelji su uskočili da pomognu kada se porodica preko noći uvećala za šest članova.

"Prvu godinu ne bismo preživjeli bez njih", kaže ona.

Perkinsove šestorke stigle su kući iz bolnice jedna po jedna, a Loren kaže da joj je to pomoglo da se privikne.

„Šesta beba koja je stigla kući bila je Lea, koja je prethodno imala nekih problema sa razvojem, što nas je sve pomalo opterećivalo."

Sa šest beba koje je trebalo hraniti, kupati i oblačiti, Loren je sačinila strog raspored.

„Spremila bih flašice svaku noć za naredna 24 sata i ostavila ih u frižider sa etiketama kako bi svi znali za koju su bebu i u koje vrijeme."

Zbog različitih nutritivnih potreba šestorki, porodica je u jednom trenutku koristila četiri različite vrste formule za bebe.

Ona je razradila i raspored smjena kako bi oni koji su se dobrovoljno javili da pomognu bili od najveće koristi.

„Prijatelji bi se prijavljivali da dolaze na smjene hranjenja usred noći, pomagali su sa kupanjem beba i pranjem veša."

„Ne bismo uspjeli bez te njihove velikodušnosti", prisjeća se Loren. „Donosili su nam večeru kući čitave prve godine!"

Šta izaziva višestruke trudnoće?

Postoje mnogi faktori koji dovode do višestrukih trudnoća, uključujući porodični istorijat blizanaca, začeće poslije tridesete ili prethodne trudnoće.

Afro-američke žene sklonije su da imaju blizance od bilo koje druge grupe žena, dok su bjelkinje, pogotovo one starije od 35 godina, najveći kandidati za rađanje trojki ili više beba.

Reproduktivne tehnologije posljednjih godina su umnogome uvećale stopu višestrukih trudnoća.

Vantjelesna oplodnja i druge tehnike koje pomažu parovima da začnu često koriste ljekove za stimulaciju ovulacije kako bi proizveli više jajašaca. One se često oplode u laboratoriji i vraćaju u matericu kako bi se tamo razvile.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti „više od tri četvrtine trojki i brojnijih višestruko rođenih beba u SAD rezultat su začeća uz pomoć tretmana oplodnje".

Broj žena koje rađaju više beba odjednom u SAD povećao se za 76 odsto između 1980. i 2009. godine, ali i dalje čini svega 3,5 odsto svih porođaja.

Godine 2017. u SAD je rođena svega 31 beba u sklopu petorki ili više odjednom rođenih beba.

Poput blizanaca, i druge višestruko rođene bebe mogu biti identične (gdje se jedno jaje cijepa na dva ili više embriona) ili višejajčane (kad se oplodi više od jednog jajeta).

Medicinske komplikacije postaju sve vjerovatnije sa svakim sljedećim fetusom u višestrukoj trudnoći i mogu da dovedu do ozbiljnih zdravstvenih problema.

I dok su bližnji Perkinsovih ulagali u njih vrijeme, mnogi su prilagali i osnovne potrepštine.

Loren kaže da je njena porodica prošla ubrzanim tempom kroz „astronomski skupu" fazu hranjenja formulom za bebe i u velikoj mjeri se oslanjala na polovnu odjeću.

„Nekoliko prijatelja je organizovalo darivanja i uvijek smo tražili da nam donesu pelene. Za svaki rođendan tražili smo pelene i odjeću za bebe."

Na kraju, Loren nije morala da kupuje pelene prve dvije godine, nakon što je uložila svjestan napor da ograniči broj presvlačenja.

• Deca pred ekranom: Ima li razloga za brigu
• Šta kad roditelji na društvene mreže kače vaše fotografije
• Male boginje: Osam mitova o vakcinama
  

  Perkins šestorke za prvi rođendan

Kako su djeca rasla, izazovi su se mijenjali.

„Prelazak na nošu bio je potpuna noćna mora", prisjeća se Loren.

„Morate toliko njih da držite na oku, a kad ih učite da pređu na nošu morate pomno da ih pratite. Bilo je par nezgoda, ali smo na kraju uspjeli!"

Loren objašnjava da kako su šestorke postajale samostalnije, njen sistem podrške je slabio.

„Kako su rasli, logistika je postajala lakša. Postala je neka vrsta kontrolisanog haosa. Bučno je, mnogo ih je i sve je užurbano, ali to je taj neki uvrnuti sistem koji zapravo funkcioniše."

Perkinsove šestorke uskoro će napuniti sedam godina, a Loren kaže da trenutno prolazi kroz „normalne faze roditeljstva" kao i svi ostali.

„Drugačije je prosto zato što sve radim odjednom, zbog čega sam srećna i istovremeno tužna."

„Znam da moram da upijam sve te slatke dječje stvari koliko god mogu zato što to neću iskusiti ponovo. Nikad više neću doživjeti prve korake ili prvi dan u školi. To je skoncentrisano roditeljstvo."

Ejmi i Čad Kempel čekali su da im se rode petorke prije nego što su organizovali darivanje ili okrečili dječju sobu.

Ovaj par prethodno je izgubio blizance u pobačaju i smatrali su da nisu sposobni da se pripreme na isti način.

„To nas je slomilo i morali smo da pređemo dug put do petorki", kaže Čad.

Međutim, prošle godine su doneli kući pet zdravih beba.

„Šta ćemo sad da radimo?", zapitala se Ejmi.

Jedna od prvih velikih teškoća bilo je hranjenje.

„Da bismo smanjili količinu vremena koje trošimo na hranjenje odlučili smo da ih hranimo istovremeno sve odjednom", kaže Čad.

Koristeći brojne jastuke, pažljivo balansiranje i žongliranje, par je razvio sistem hranjenja na flašicu svo petoro djece istovremeno.

Petorke su smještene u istoj sobi i počele su da spavaju čitavu noć sa šest mjeseci.

„Kad budu bili malo stariji i mogu da održavaju jedni druge budnim, to bi moglo da se izmijeni", kaže Ejmi.

Kempelovi imaju dvije starije ćerke, ali Ejmi ističe da je iskustvo istovremenog odgajanja pet prevremeno rođenih beba „veoma drugačije".

„Isprva mi je bilo veoma teško da se vežem za njih", kaže Ejmi. „Dugo su bili u bolnici i u inkubatorima."

„Teško mi je palo što nisam mogla da ih držim i nosim kući."

Čad i Ejmi kažu da su se pripremili na to da će bebe „imati ozbiljne zdravstvene probleme i invaliditete".

Međutim, poslije prvobitne ljekarske intervencije, Ejmi kaže da je prva godina u životima beba bila „dosadna u najboljem mogućem smislu".

Iako je na momente bilo „prevelikih izazova", par zaključuje da se sve „odvija kako treba".

Džordž Pjerpoint, korisnički generisan sadržaj i vijesti iz društva