BLOG

Odiseja u sajber svemiru

Mala blasfemična digresija: sjećam se da je Bogdan Tirnanić proglasio Matriks prvim remek djelom XXI ijeka, iako je film napravljen 1999. Kad biste pitali istinskog hrišćanina, ako Isus Hrist nije istina, što on bira, on bi izabrao Hrista
57 pregleda 0 komentar(a)
matriks, Foto: Shutterstock
matriks, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 06.07.2016. 08:27h

Možda i ne živimo toliko stvaran život koliko nam se čini. Po jednoj teoriji, svako od nas je model u kompjuterskoj simulaciji kojom upravlja super civilizacija iz budućnosti.

To bi značilo da mi trenutno živimo u simuliranim uslovima, okruženi simuliranim događanjima kao vrstom zabave za pripadnike neke superiorne civilizacije koja čak i ne mora da bude ljudskog porijekla.

Scenario po kojem smo zatvoreni u sajbersvemiru je već poslužila kao inspiracija za brojne SF filmove, među kojima je svakako najpoznatiji Matriks.

Matriks je lažna realnost, odnosno san koji je kreiran da direktno imitira realan život, a smisao ljudskog postojanja je svedena na generisanje energije potrebne mašinama koje su preuzele primat nad ljudima.

Pravi život je vremenski ispred Matriksa i nije nimalo ugodan.

Mala blasfemična digresija: sjećam se da je Bogdan Tirnanić proglasio Matriks prvim remek djelom XXI ijeka, iako je film napravljen 1999. Kad biste pitali istinskog hrišćanina, ako Isus Hrist nije istina, što on bira, on bi izabrao Hrista; tako i ja između istine i onoga što je tvrdio Bogdan Tirnanić, pristajem da Matriks jeste prvo remek djelo XXI vijeka.

Neki filosofi su iznijeli hipotezu da postljudska civilizacija neizmjerne kompjuterske moći ne bi oklijevala da stvori izuzetnu kompjutersku simulaciju prošlosti, preciznu do najsitnijih detalja, koja bi podrazumijevala i osjećajne, iako simulirane, pojedince koji savršeno tačno oponašaju realni svijet bilo kog perioda ljudske istorije. Oni smatraju da mi definitivno živimo u takvoj kompjuterskoj simulaciji.

Jedan sam od, vjerujem, mnogih kojima ideja da živimo u kompjuterskoj simulaciji zvuči potpuno sumanuto i apsurdno.

Ipak, kad bi sve to bila istina, imao bih mnogo toga da zamjerim “programeru” koji je bio zadužen za mene, ali što da se radi, moglo je sve to da ispadne i puno gore.

Ipak, šteta kad već nisam visok i plavook, što nemam makar glas kao Aron Nevil, to bi mi bilo više nego dovoljno.

Ili kad je već omašeno da budem blagosloven barem nekim talentom, mogao bi, eto, da se nađe neki mehatroničar da mi softverski smanji bol u lumbalnom dijelu kičme. Bio bih mu zahvalan. Po Bibliji, Bog je stvorio svijet prema svom liku, i to je podrazumijevalo sposobnost izbora, odnosno mogućnost da sami donosimo odluke. To znači da on nije unaprijed odredio kako će izgledati naš život.

Vjerujem da bismo i u svijetu kompjuterske simulacije imali izvjesnu slobodu izbora.

Utješimo se da ima ko time da se bavi, pa bolje da uzmemo našu pilulu (bješe li plava) kako bi se lakše sa kauča daljinskim upravljačem lansirali nazad u naš udobni Matriks.

Bonus video: