DOMODRZNICA

Nije žvaka za seljaka

Voljela bih da naš glavni grad ima i neki centar umjetnosti. Ne staklenu galeriju sa Puškinovim spomenikom ispred Centra savremene umjetnosti (!), već veliki prostor, čist i bijel koji bi koristili umjetnici za interakciju sa publikom. Voljela bih nešto slično što je Marina Abramović zamislila negdje drugo
122 pregleda 6 komentar(a)
Marija Božović, Foto: Maja Kovijanić
Marija Božović, Foto: Maja Kovijanić
Ažurirano: 02.02.2016. 12:49h

Tih dana, većina ljudi sa kojima sa razgovarala, govorili su o bazenima. Tačno se sjećam trenutka kada je bivši gradonačelnik Podgorice, Miomir Mugoša, obećao ne jedan nego pet bazena koje glavni grad zaslužuje. Gradonačelnik je ispunio jednu petinu obećanja, otišao i ostavio nam da zamišljamo kakav bi bio život sa još 4. A kamoli da imamo ovakav bazen +POOL.

Voljela bih da naš glavni grad ima i neki centar umjetnosti. Ne staklenu galeriju sa Puškinovim spomenikom ispred Centra savremene umjetnosti (!), već veliki prostor, čist i bijel koji bi koristili umjetnici za interakciju sa publikom. Voljela bih nešto slično što je Marina Abramović zamislila negdje drugo.

Tamo, negdje drugo, ima svašta. Imate novinare koji pišu ono što zaista treba da pišu i ne brinu se kako će njihovi urednici ili vlasnici odgovoriti na tekstove jer odgovaraju jedino javnosti. Postoji, tamo negdje, i momenat da političari zaista razgovaraju sa svojim biračima. I postoje umjetnici koji su zaista duboko zahvalni svojoj publici na podršci. Postoje i škole u kojima su djeca i roditelji bitni, a ne nastavnici i menadžment. Kao što rekoh, tamo nedgdje svašta ima.

Ovi primjeri nisu izmišljeni i zaista postoje. Povezuje ih jedna magična riječ- crowdfunding, odnosno masovno finansiranje. Znate, tamo negdje, postoje ljudi koji su spremni da odvoje malo, jako malo, da bi dobili bolju školu za svoje dijete, bolji Centar umjetnosti ili ljepši bazen koji će svi zajedno koristiti. Tamo nedgdje postoje ljudi koji su svjesni da ako budu pomagali umjetnicima i novinarima, recimo, da će društvo biti na dobitku. Za malu pomoć, pokazaćete da ne vjerujete mainsteram tokovima, dobiće objektivan tekst ili dobru pjesmu ili sliku.

Zato, tamo negdje, bi se smatralo nekulturnim, da ne kažem poražavajućim, to što je jedna umjetnica, koja je odlučila da stavi svoju umjetnost tako otvoreno na ocjenu, naišla na kišu osude i kritika. Tamo negdje bi se smatralo hrabrim da vam neko kaže – imam ideju, molim te, pomozi mi.

Ali to je tamo negdje. I zato je ljepše ovdje- nigdje. Znaš da tamo negdje možeš da imaš, samo, što ćeš onda pljuvati?

domodrznica.wordpress.com

Bonus video: