Život svakog stanovnika bilo koje demokratski uređene države zasniva se na vladavini prava i slobodi. Jedno od osnovnih ljudskih prava je pravo na slobodu koje je jedino moguće ostvariti ukoliko za svakoga pojedinca važe isti zakoni i ukoliko njegov integritet nije ugrožen po bilo kojoj osnovi. Da bi građanin uživao ovo pravo potrebno je da postoji garancija bezbjednosti i sigurnosti koju država mora ispuniti kako bi bila dio NATO.
Upravo danas kada je riječ o NATO moramo znati da je to političko- bezbjedonosni savez koji građanima članica upravo omogućava vladavinu prava i slobodu govora kao nužnih elemenata za dalji prosperitet. Dakle riječ je o savezu koji svojim mehanizmima i reformama garantuje slobodu i zaštitu građana kao i državama članicama da ravnopravno diskutuju i pronalaze rješenje usvajajući jedinstvnu odluku.
Jedna država da bi postala ćlanica NATO neophodno je da prihvati reforme prije svega u bezbjedonosnom sekoru to jeste njegovu standardizaciju i uspostavljanje bezbjedonosne sigurnosti kao uslova za dalje društvene procese. Bezbjednost i sigurnost kao uslov za vladavinu prava, sporvodjenje daljih reformi, sprječavanje organizovanog kriminala i korupcije, slobodu medija... Jasan primjer o bitnosti bezjedonosnog sistema je upravo bio u jednoj državi nama bliskoj u kojoj zbog slabog funkcionisanje ,ne postojanja standarda i međunarodnog iskustva bezbjedonosnog sistema izvršen atentat na premijera u saradnji bezbjedonosnih struktura i kriminalnih organizacija kako bi se spriječilo sporvođenje zakona i razvoja demokratije. Takav sistem je pokazao da je bio okovan nelegalnim kapitalom i neadekvatnim sigurnosnim sistemom koji se kao takav odupirao vladavini prava i nije garantovao sigurnost građanima, a samim tim ni pravo da se osjećaju slobodnima. Analizirajući dosadašnje članice NATO jasno je da su bezjedonosni standardi u tim država na veoma visokom nivou, a uporedo sa istima sloboda i poštovanje zakona takođe na visokom nivou bez obzira na bilo koju vrstu pripadnosti.
Čan 5. Vašingtonskog sporazuma definiše kolektivu odbranu u slučaju napada na bilo koju članicu saveza što predstavlja mehanizam sigurnosti i daje podršku i snagu za dalji napredak u bilo kojem društvenom sektoru.
Često čujemo da država članica gubi suverenitet ulaskom u NATO što se javlja kao informacija nastala nedovoljnom informisanošću i subjektivnim osjećajem kada je riječ o ovoj temi. Država apsolutno jača svoju suvjerenost postajuću punopravni član ovoga saveza, jer bez obzira na svoju veličinu, ekonomsku moć učestvuje u donošenju odluka koje moraju biti podržane od strane svih članica kako bi bile pravosnažne.
Kada je riječ o državama Zapadnog Balkana jasno je s obzirom na istorijske prilike da je učlanjenje u ovakav savez nužno radi očuvanja stabilnosti i mira, a posebno važno zbog pružanja slobode građanima onakve kakva ona jeste, a ne onakve kakvu su imali prilike da iskuse jer im se kao takva jedina prezentovala, a doživljaj je na kraju bio drugačiji. Putem članstva u NATO, naša zemlja i ostale obavezuje se na formiranje građanske država u kojoj institucije sprvode zakone kao garanciju slobode građanima garantovanu stabilnim bezbjedonosnim sistemom. Jasno je da je primarni cilj sloboda i koji su sve benefiti članstva u NATO.
Autor je student Tre Roma Univerziteta u Rimu na smjeru ekonomija
Bonus video:
