Prošlo je sto deset godina od kad je prva žena, Berta Sofija Felisitas Baronin fon Šutner, dobila Nobelovu nagradu za mir. Sedamdeset je godina od pobjede nad fašizmom. Četrdeset godina od Prve svjetske konferencije OUN o ženama u Meksiko Sitiju, dvadeset godina od usvajanja Pekinške deklaracije i Platforme za akcije, a 31.oktobra će biti petnaest godina od usvajanja Rezolucija Savjeta Bezbjednosti Ujedinjenih nacija 1325- žene, mir, bezbjednost.
Šezdeset šest je godina od kada je, 4. aprila 1949. godine, dvanaest država osnivačica potpisalo Sjevernoatlanski ugovor. U preambuli ovog dokumenta stoji: „Potpisnice ovog Ugovora ponovo potvrđuju svoje uvjerenje u ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih nacija i svoju želju da žive u miru sa svim ljudima i svim vladama. One su odlučne da čuvaju slobodu, zajedničko nasljeđe i civilizaciju svojih naroda, zasnovanih na načelima demokratije, individualnih sloboda i prava. Žele promovisati stabilnost i boljitak na sjevernoatlantskom području. Odlučne su da ujedine svoje napore za kolektivnu odbranu i očuvanje mira i bezbjednosti...“.
„Ljudska bezbjednost u njenom najširem smislu obuhvata daleko više od odsustva nasilnog sukoba. Ona obuhvata ljudska prava, dobru vladavinu, pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, kao i stvaranje uslova kojima će svaki/a pojedinac/ka imati šansu i izbore da ostvari njegov ili njen vlastiti potencijal. Svaki korak u ovom pravcu je takođe i korak ka smanjenju siromaštva, postizanju ekonomskog rasta i sprječavanju sukoba. Sloboda od uskraćenosti, sloboda od straha i sloboda za buduće generacije da naslijede zdravu životnu sredinu – ovo su međusobno povezani blokovi ljudske- te stoga i nacionalne bezbijednosti„- rekao je 2000. godine tadašnji Generalni sekretar UN Kofi Anan.
Svi ljudi, ljudska bezbjednost i slične fraze upućuju na zaključak da se govori ravnopravno o ženama i muškarcima. No, rodni stereotipi utiču da se položaj žene kreće od, na njenu štetu, neravnopravnosti, diskriminacije i isključivanja od uživanja pojedinih prava do njene ravnopravnosti i izjednačavanja u pravima sa muškarcima. Jedan od razloga za to, koji još uvijek nije marginalizovan, je i shvatanje da je žena biološki predodređena da bude majka i supruga, da podiže djecu, brine o starijim članovima domaćinstva i domaćinstvu, dok je uloga muškarca da bude dominantan, da brine o opštem dobru, da bude vojnik, junak.
Žena u sistemu bezbjednosti je još uvijek provokativna tema za razgovor i nije mali broj pitanja na koja treba odgovoriti. Prije svega da li su bezbjedonosne institucije spremne i otvorene za veće učešće i rad žena, da li će povećanje broja žena unaprijediti funkcionisanje tih institucija i popraviti povjerenje građanki i građana u sektor bezbjednosti, ali i da li je naše društvo sazrelo da promijeni prividnu harmoniju postojećih stereotipa.
Jasno je da je pitanje uključivanja i učešća žena u sve sfere života i rada pitanje razvoja, demokratije i shvatanja modernog vremena i izazova XXI vijeka, među kojima je i preispitivanje brojnih društvenih stereotipa.
Uključivanje žena u sistem bezbjednosti i njihovo aktivno učešće ne smije biti samo posljedica njihovog učešća u demografskoj strukturi već treba da bude dokaz kulturoloških promjena, postojanja inkluzivnog društva i ljudskije dimenzije sektora bezbjednosti.
NATO poslednjih godina pridaje veliki značaj orodnjavanju svojih politika i aktivnosti, tako da je u njenom fokusu primjena Rezolucije 1325. Učešće žena u savezničkim snagama se stalno povećava, baš kao i zapošljavanje ženau sistemu NATO-a. Na konferenciji u okviru programa „Nauka za mir i bezbjednost“ je rečeno da se mir i bezbjednost podjednako odnose i na muškarce i žene širom svijeta i da je apsolutno neizbježno da vojne organizacije rade bolje, efikasnije i da budu sposobnije da koriste sve talente koje nudi 100 posto svijetske populacije, iako, još uvijek, skoro svaka vojska na svijetu premalo koristi talenat koji počiva kod 51 posto stanovništva – kod žena.
Postizanje rodne ravnopravnosti u sektoru bezbjednosti je izazov za sve države. NATO je usvojio Akcioni plan za sprovođnje R1325 koji je prihvatiilo 55 članica i partnera, među kojima je i Crna Gora. Specijalna predstavnica NATO-a za žene, mir i bezbjednost Marijet Šurman poručuje da je R1325 žene, mir i bezbjednost šifra za jednu možda sporu ali nezaustavljivu revoluciju i kaže: “Podsticanje rodne ravnopravnosti u pitanjima mira i bezbjednosti dovodi do velikih promjena, promjene organizacione kulture, ali i načina na koji gledamo na bezbjednost”.
Budućnost Crne Gore jeste – Evropa. Članstvo u Evropskoj Uniji i NATO-u obezbijedićemo samo mudrom politikom, znanjem i pregalaštvom svih građana i građanki, podizanjem ličnog i društvenog standarda i izgradnjom efikasne pravne građanske države. Očigledno je da ćemo se u procesu pridruženja suočiti i sa izazovom da promijenimo percepciju muškaraca i žena o sistemu bezbjednosti, kojoj će doprinijeti i valjano definisanje mjesta i uloge žene u tom sistemu, jer model racionalnog angažovanja ljudskih resursa podrazumijeva i angažovanje žena kao značajnog dijela resursa bezbjednosti .
Bonus video:
