Svi ste gledali film "Kad jaganjci utihnu" gdje Anthony Hopkins igra ozloglašenog Hanibala Lektora ili pak seriju Dexter. Svako je čuo makar za jednog poznatog psihopatu / serijskog ubicu kao što je Charls Menson ili Ted Bundy, čovjek koji je priznao da je kidnapovao, silovao, ubio, pa potom imao odnose sa svojim mrtvim žrtvama, od kojih je poznato njih 30, a sumnja se da ih je bilo približno 100. Međutim, dok smo svi oduševljeno gledali Dextera na malim ekranima i navijali da ga policija ne uhvati jer nam je bio tako bezgranično simpatičan, sve to prestane da bude toliko slatko jednom kada shvatite da psihopate nisu samo likovi sa TVa, niti zatvorenici koji izdržavaju doživotnu kaznu po zatvorima. Iako je dosta psihopata lišeno slobode, mnogi od njih zahvaljujući svom šarmu i sposobnosti adaptacije kao kameleon, ostaju oko vas, pa je moguće da je to osoba koja vam prodaje novine na kiosku ili čak vaš šef. Ove osobe koje su pobjegle od čvrste ruke zakona ili su pak toliko infiltrirani socijalno prihvatljivim ponašanjem u naše redove da više ne možete da ih prepoznate, ipak ostavljaju za sobom trag upropaštenih tuđih života.
Imajući sve ovo u vidu, veoma je važno znati identifikovati psihopatu, jer ako to ne umijete lako možete da se upecate u njegovu mrežu. Tako je važno znati da psihopate bez puno muke primame žrtve svojom komunikativnošću, harizmom, pričom u kojoj su oni uvijek pozitivci. Psihopate su ponosni na svoju sposobnost laganja, jako su manipulativni i znaju da se izvuku iz teških situacija kada su uhvaćeni u laži. Bez da trepnu, promijene priču u neku novu laž tako da održe pozitivan utisak koji su ostavili o sebi.
Sve psihopate su narcisi, ubijeđeni da se univerzum vrti oko njih i da su oni povlašteni da imaju svoje lične zakone spram kojih treba da žive život. Međutim, ono po čemu su možda psihopate i najpoznatije široj javnosti jeste njihova nemogućnosti da imaju osjećanje krivice. Oni krše zakone, ubijaju, zlostavljaju, uništavaju živote drugih, i ne osjećaju ni najmanje kajanja. Tako gore pomenuti psihopata Ted Bundy nakon što je priznao svoje zločine, na pitanje da li se kaje zbog učinjenih djela mirno je izjavio " Ne kajem se. Žao mi je ljudi koji se kaju", i onda sa uživanjem prepričavao najmanje sitnice svojih zločina. Ovo je moguće jer ove osobe nemaju nikakvu empatiju prema drugima - ne mogu da se užive u osjećanja drugih, da se stave u njihove cipele, sažive sa njima, osjete ih. Emocije koje psihopate mogu da osjete prema drugima su jako limitirane i prije svega površne. Oni takođe ne mogu da osjete strah i anksioznost, i to što imaju sposobnost da ostanu hladne glave pod pritiskom im puno pomaže kada treba da se izbore za sebe i svoj opstanak.
Psihopate su impulsivne osobe. Planovi za njih ne postoje, jer oni djeluju samo po jednoj maksimi - zadovoljstvo sada i odmah. Takođe, makijavelistički, ne biraju sredstvo kako će doseći to čemu teže. Ne valja razbijati glavu zašto psihopate rade stvare koje rade, jer svako njihovo ponašanje je motivisano samo jednim jedinim razlogom - u tom trenutku su tako željeli. Tako, impulsivnost kod njih često zna da prerasta u nasilje jer na zabrane, frustracije i neuspjehe često odgovaraju prijetnjama ili fizičkim i verbalnim zlostavljanjem drugog kojeg smatraju odgovornim za njihov unutrašnji nemir.
Psihopate nisu odgovorne osobe. Ustvari njih uopšte ne zanima društvo, pravila i zakoni, već samo slušaju svoje unutrašnje porive, a oni im govore da sve što je ustaljeno, monotono predstavlja učmalost i dosadu, koja se mora prevazići na sve moguće načine. Zato ove osobe vole da rizikuju, upuštaju se u aktivnosti samo da bi sebi na sve moguće načine podigli adrenalin zbog iskonske potrebe za uzbuđenjima. Uživanje u životu na ivici je ono što ih često tjera da postanu kriminalci - jer kako ubiti osobu a ne biti uhvaćen, je veoma zanimljiva igrica, bez obzira što su ulozi ogromni. Psihopate se mogu često otkriti još u djetinjstvu. Djeca psihopate često tokom odrastanja upadaju u velike nevolje - lažu, kradu, budu piromani, koriste narkotike, jednom riječju, pravi su vandali. Ove antisocijalne kriminalne radnje, često znaju da se nastave i tokom odraslog doba, pa psihopate odstupaju od drugih kriminalaca po tome što su njihovi zločini češći i različitiji jedan od drugog. Psihopate se često ne opredjeljuju za jednu vrstu zločina, nego im rušenje socijalno nametnutih dogmi samo po sebi daje vjetar u jedra, pa sve kriminalne radnje kod njih dolaze u obzir.
Bitno je zapaziti, doduše, da navedene osobine koje "krase" psihopate ne moraju nužno biti negativne. Psihopata je jedna šarmantna, druželjubiva, iskrena, neustrašiva i inteligentna osoba sa živcima od čelika, avanturističkog duha. Ove divne osobine, može da ima vaš roditelj, najbolji prijatelj ili čak životni partner. Ali prije nego što krenete da paničite, treba naglasiti da pojedine osobine nisu ono što čini psihopatu već je ovaj poremećaj ličnosti ustvari sindrom - skup različitih osobina. Tako da bez površnosti svih emocija, ispod koje leži savršena manipulativnost u cilju dobijanja onoga što žele po svaku cijenu, ne možete reći da je neko psihopata, samo zato što je jako simpatičan.
Međutim, zahvaljujući svojim pozitivnim karakteristikama, ove osobe često znaju da budu, kako finansijski tako i socijalno, jako uspješne. Nemogućnost da osjete krivicu ili empatiju, dvije crte ličnosti zbog kojih su prepoznati kao okrutni manipulatori koji gaze preko ljudi bez da trepnu, ih upravo čine fenomenalnim u nekim profesijama, kao što je advokatura. Interesantno je, međutim, da se kao upustvo šta treba raditi ako ste okruženi psihopatom, često navodi da treba da prestanete da im ugađate i da ih pošaljete na psihoterapiju. Međutim, u ovom, ne tako duboko promišljenom savjetu, postoji problem, jer je psihoterapija, kao način pomaganja ljudima da prevaziđu svoje psihičke i emotivne probleme koje im otežavaju svakodnevno funkcionisanje, efikasna jedino u slučaju kada je osoba svjesna da ima problem, i da je problem u njoj. Psihopate ne vide da imaju problem, a sve i da ga vide smatraju da problem nije u njima, i nije im jasno zašto bi se mijenjali kako bi zadovoljili neke socijalne zakone, sa kojima se ne slažu.
Psihopate dakle, koliko god se vi nadali i željeli, nije lako promijeniti, čak ni uz profesionalnu pomoć. Pa šta onda obični smrtnici mogu da urade u svakodnevnoj borbi za preživljavanjem kada nalete na jednog ovakvog manipulišućeg stvora, koji uliva strah u kosti nekad samo i uz pomoć jednog pogleda?
Prvo i osnovno - držite širom otvorene oči kada upoznajete nove ljude. Jeste, lako se može desiti da se zaljubite do ušiju u nekog slatkorječivog, zgodnog i simpatičnog muškarca, ali ne dozvolite da ljubav, bilo romantična bilo prijateljska, bude slijepa i gluva. Obratite pažnju na detalje, jer sitnice ih otkrivaju. Misterioznost, iznenadna impulsivnost, grubost, nemar za vaše emocije su sve naznake da imate posla sa nekim sa kojim ne biste željeli da se uhvatite u koštac.
Međutim, kada podvučemo crtu, da biste bili sigurni da psihopata u vama neće vidjeti laki plijen treba da dobro poznajete sebe kao ličnost. Psihopate obožavaju da otkrivaju slabe tačke ljudima tako da je najbolja odbrana biti uvijek korak ispred njih - poznavati svoje slabosti kako ne bi naletjeli na nekoga ko želi da ih iskoristi protiv vas. Vjerovati u sebe, biti samopouzdan, ali stojati čvrsto i realno sa obje noge na zemlji jeste ključ kako izaći na kraj sa ljudima koji nam ne žele dobro.
Bonus video:
