BLOG

Ja volim samo sebe, svog predivnog sebe

Narcisi su svuda, i vjerovatno zbog tog svog makijavelističkog pristupa životu, sreću se na veoma bitnim pozicijama, čak često na čelu najuspješnih svjetskih firmi
299 pregleda 5 komentar(a)
narcisoidnost, narcis, Foto: Shutterstock
narcisoidnost, narcis, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 15.02.2019. 11:53h

Svi u svojoj porodici, krugu prijatelja, bivših ili sadašnjih ljubavi ili na poslu, imate makar jednu osobu koja se samoj sebi toliko dopada da je ubijeđena kako je specijalna, talentovana, svakako bolja od drugih i da u skladu sa tim zaslužuje da dobije sve najbolje u životu.

Osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti ćete prepoznati po tome što, koliko god vaša slika o sebi bila pozitivna, pored njih ćete se osjetiti mahom submisivnim i manjim od makovog zrna, jer gdje god da se pojave, iz njih prosto izbija uvjerenje da su drugi ljudi manje vrijedni. Ali, ako mislite da su narcisoidne osobe same sebi dovoljne, tu se varate. Grčki mit o Narcisu završava se tako što prelijepi mladić ostaje zauvijek osuđen da gleda sebe u refleksiji vode u jezeru. Za razliku od mita, narcisima su u stvarnom životu neophodni drugi, kako bi konstantno validirali svoju vrijednost. I to ne da bi se nekom dopali, nego da bi im se divili.

Na prvi pogled, doduše, narcisi mogu biti veoma šarmanti, pa vam se tako umiju uvući pod kožu za tren. Ali poslije nekog vremena nije više toliko slatko imati ih u blizini. Štaviše, pošto su u njihovim glavama samo oni bitni, vi i ostali ste pioni ili oruđe koje će upotrebiti u svoju korist. Kada im više ne budete potrebni, baciće vas kao upotrebljenu maramicu. Držanje situacije pod kontrolom je veoma bitno narcisima, jer u trenutku kada se osjete dezorijentisano ili uplašeno, gube sav svoj šarm. Prenaglašeno agresivno reaguju na najmanje znakove odbacivanja i kažnjavaju one koji ne podržavaju grandioznu sliku koju imaju o sebi. Jer sve se uvijek vrti oko njih, oko njihovih potreba, želja i visokih aspiracija o moći i prestižu.

Narcisi su svuda, i vjerovatno zbog tog svog makijavelističkog pristupa životu, sreću se na veoma bitnim pozicijama, čak često na čelu najuspješnih svjetskih firmi. Tako Ted Turner, osnivač CNNa, za sebe kaže da mu fali samo malo poniznosti, da bi bio savršen. Iako oni znaju da budu divni predvodnici, tako samouvjereni, nekad zna biti skoro nepodnošljivo imati šefa sa kojim na dnevnom nivou morate da proživljavate njegove temper tantrume tj. izlive bijesa, da trpite njegovu šokantnu sebičnost i kompletnu nemogućnost da se uključi u timski rad. Ipak, koliko god teško bilo raditi sa njima, biti u romantičnoj vezi sa narcisima je još teže.

Biti sa nekim u vezi za narcise je samo još jedan način da uvećaju svoju, ionako visoku sliku o sebi, zbog čega često biraju zgodne i uspješne partnere. Problemi nastanu vremenom, jer narcisoidne osobe ne mogu da održe vezu na duže staze. Istraživanja su npr. pokazala da su osobe koje se zabavljaju sa narcisima zadovoljne vezom oko četiri mjeseca, i da od te tačke drastično opada njihovo zadovoljstvo. Ironično, u drugim vezama nakon četiri meseca upravo počinje period ispunjen najljepšim ljubavnim trenucima.

Iako najčešće narcisi postanu bijesni kada se njihova očekivanja da će im gdje god se pojave ljudi prostirati crveni tepih ispred nogu, ne ostvare u realnosti, ove osobe znaju da budu duboko depresivne, sa osjećajem praznine i besmisla. Njihovo samopouzdanje je ipak samo privid, jer je uslovno. Sve dok postoji neko da ih vidi, obožava i da im se divi, oni će biti superiorni. Kada ne dobiju to toliko željeno odobravanje od drugih, život im gubi smisao, i postaju jako nesrećni.

Međutim, i pored ovoga rijetko se javljaju na terapiju, jer ne shvataju da problem može da bude u njima. Ako su ubijeđeni da su fenomenalni, zašto bi željeli da se mijenjaju, kada su drugi ti koji nisu dorasli spoznaji koliko su zapravo oni predivni? I upravo to je Ahilova peta narcisoidnih osoba- njihova ličnost im ne dozvoljava da rastu, da mijenjaju svoje ponašanje i stav kao odgovor na životne izazove. Pa tako druga strana medalje narcisoidnosti je usamljenost, nespokoj i nezadovoljstvo životom.

Imajući ovo sve u vidu, nerealno je očekivati da će se osoba sa narcističkim poremećajem ličnosti promijeniti. Ono što možete da uradite, ako ste u blizini narcisa koji isisava životnu energiju iz vas, je da snizite vaša očekivanja od njih tako da postanu realistična. Ovo znači da treba da uživate u njihovim dobrim karakteristikama, ali da shvatite da su oni emotivno limitirani, i time prestanete da od njih zahtijevate nešto što vam ne mogu dati. Bitno je i da ne dopustite da svoju vrijednost određujete prema tome kako vas oni doživljavaju, jer ako upadnete jednom u zamku ugađanja narcisu, nikad iz nje nećete moći izaći, budući da oni uvijek traže više. Takođe ako želite da nešto, za promjenu, bude po vašem, izložite tu stvar tako da ide njima u korist. Na primjer, umjesto da kažete svom momku narcisu:

"Voljela bih da idemo na porodičnu večeru", veći bi uticaj na njega imale riječi: "Svi te u mojoj porodici obožavaju, bili bi oduševljeni kada bi mogao da dođeš na večeru."

I uvijek imajte u vidu da se narcisi ne snalaze dobro sa kritikom. Tako da, ako imate problem, nemojte okriviti njega, jer to može samo da dovede do erupcije bijesa. Najbolje što možete je da se fokusirate na rješenje umjesto na problem i na osobu koja ga je izazvala. Narcisi vole da se pitaju za sve, pa bi dobro bilo da im iznesete potencijalne solucije za neki problem, i tražite njihovo mišljenje, jer im tako stavljate do znanja da ih cijenite, a opet im ne pružate kompletnu slobodu u odlučivanju. I na kraju, ako sve drugo propadne, uvijek možete da im laskate tako da se osjete specijalno i jedinstveno. Ili prosto bježite od njih glavom bez obzira.

Koliko god ove osobe zvučale odbojno, možemo nešto i da naučimo od njih. Svi mi u sebi imamo narcističku crtu, jer narcizam nije nešto što imate ili nemate, više je u pitanju spektar, kontinuum, gdje je na jednom kraju nisko samopoštovanje i loša slika o sebi, a na drugom arogancija i toksični nivoi sujete, manipulisanja i eksploatisanja drugih. U zlatnoj sredini je samopouzdanje i bezuslovno prihvatanje sebe, osobine koje su zdrave i adaptivne.

Ovo znači da posjedovati umjerene narcističke osobine ima svoje pozitivne strane. Mali narcisi su srećni. Oni će rijetko biti depresivni, tužni ili anksiozni, biće otporniji na stres i od njega će se oporavljati brže. Zato što oni vjeruju u sebe i znaju da mogu. Znaju da će se snaći šta god im život postavi ispred njih, jer u njihovim očima to nisu prepreke nego samo novi izazovi.