Osunčana Podgorica, nešto je u čemu svi mi uživamo na najljepši mogući način. Izađemo u šetnju sa prijateljima, sjednemo na kafu ili pak oboje. Pokušavamo da se opustimo i da na što bolji način iskoristimo vrijeme uživajući u svakodnevnim zadovoljstvima.
E sada, zamislite jedan takav dan i zimsko sunce u našem gradu. Šetate ulicom, šalite se sa društvom i u jednom trenutku pored sebe vidite leš svirepo ubijenog psa.
Ovakav kontrast je nažalost i te kako stvaran u našem gradu. A ljudi nikada više nisu ćutali o ovakvim stvarima. U posljednje vrijeme sve češće čujemo vijesti o ubijenim psima. Da bi porasli kao nacija, da bi porasli kao ljudi, svi do jednog se moramo boriti da se ovakvim zločinima stane na kraj. Da se istrijebi ovakav način ophođenja prema živim bićima sa kojima dijelimo planetu Zemlju i da se strogo kazne počinitelji. Životinje ne mogu dići svoj glas ali to možemo učiniti upravo mi! Umjesto njih i za njih.
Da li su ljudi stvarno najveće „životinje“ od svih na našoj planeti? Sagledajući ove činjenice, nije teško odgovoriti na to pitanje.
Teško je doći do zaključka šta ljude nagoni na zlostavljanje životinja. Prema istraživanju koje je sprovelo Društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama iz Masačusetsa, vjerovatnoće da će oni ljudi koji zlostavljaju životinje zlostavljati i ljude su pet puta veće u odnosu na one koji nemaju istoriju sa zlostavljanjem životinja. Dakle, od vitalnog je značaja prijaviti ove ljude. A sada dolazi glavno pitanje, prijaviti ih kome? Da li u našoj državi postoji zakon koji zabranjuje zločine nad životinjama? I da postoji, očigledno je da se ne sprovodi.
Velika većina ljudi koji zlostavljaju životinje pronalazi neku vrstu osjećaja nadmoći u zlostavljanju i mučenju žrtve koja ne može uzvratiti. Iz istih „razloga“ se takođe dešavaju i silovanja i zlostavljanja djece. Naravno, ne postanu svi zlostavljači životinja silovatelji, ali od velikog je značaja uzimati svaki ovakav slučaj za ozbiljno.
Poznat je slučaj čovjeka iz Sjedinjenih Američkih Država, serijskog ubice, koji je sedamdesetih godina prošlog vijeka silovao i ubio 35 žena. Na osnovnu njegovog svjedočenja, prvi nasilni čin koji je počinio jeste upravo davljenje bespomoćnog šteneta.
Nije samo na pravnom sistemu da se pobrine da ljudi širom države budu svjesni i edukovani o ovome. Postoji mnogo stvari koje svi građani mogu činiti sami. Najjednostavnije jeste da svi oni koji imaju svoje ljubimce konstantno uče o njima kako bi mogli to znanje da prenesu i na druge ljude.
Još jedan lak način da se pomogne ovim životinjama jeste volontiranje u lokalnom azilu za pse. Vjerujem da bi i par sati nedeljno bilo od velike pomoći. I na kraju, ono što bi trebalo svi da uradimo jeste da se aktivno obraćamo i pišemo organima vlasti koji su nadležni za regulisanje ovih problema. Da ih podsjetimo da je kap prelila čašu i da više nema mjesta za zanemarivanje ovog problema koji iz dana u dan poprima sve veće dimenzije.
Naša dužnost je da budemo glas tih bespomoćnih životinja koje ne mogu govoriti u svoje ime. Kao nacija, dužni smo da se ujedinimo i da djelujemo zajedno protiv ovakvih stvari.
"Nešto možeš sam, sve mogu ljudi", Arsen Dedić
Bonus video:
