Svi znamo da dobra prezentacije treba da bude napravljena tako da slajdovi daju vizuelnu podršku onome što pričamo. Kako onda da znate da li ste napravili dobar slajd? Odgovor leži u činjenici da će publika ili da sluša vas, ili da čita slajdove koje ste napravili. Dakle, u određenom trenutku, broj riječi koji se nalazi na slajdu će postati toliko veliki, da će slajd prestati da bude vizuelna podrška onome što želite da kažete, i postati centralno mjesto pažnje publike, što je situaciju koju svakako želite da izbjegnete.
Da biste izbjegli ovakve situacije, važno je da možete da uočite granicu gdje slajd prestaje da bude slajd i postaje dokument, ili nešto između slajda i dokumenta. Evo šta smo mi naučili čitajući različite knjige o tome kako napraviti dobru prezentaciju:
1. Slajd koji ima 75 riječi i više (dokument)
Slajd koji sadrži više o 75 riječi je praktično dokument. U ovakvom slučaju možete ili da smanjite sadržaj slajda stavljajući većinu teksta u neku vrstu bilježaka koje ćete podijeliti poslije prezentacije ili da se pomirite sa tim da imate dokument a ne prezentaciju. Ukoliko je ovo drugo slučaj, onda treba da održite sastanak a ne prezentaciju, te da prije sastanka pošaljete dokument svima kako bi ga pročitali.
2. Slajd koji ima do 50 riječi (podsjetnik)
Ovakvi slajdovi najčešće nastanu kada prezenter nije dovoljno spreman za prezentaciju, te slajdovi služe kao podsjetnik. Zajedno sa ovim, često možete da vidite i da je prezenter okrenuo leđa publici jer čita sa slajda. Što je najgore, u ovakvim slučajevima i publika čita slajdove prije prezentera. Kao rezultat svega dobija se dosadna prezentacija.
3. Slajdovi koji ima do 10 riječi (slajd)
Ovakvi slajdovi služe kao vizuelna podrška onome što prezenter govori i često sadrže i slike. Slajdovi napravljeni na ovaj način omogućavaju publici da se u isto vrijeme mogu fokusirati i na prezentera i na slajd. Za pravljene ovakve prezentacije je potrebno mnogo više vremena nego za prethodne dvije koje smo naveli, ali su i rezultati mnogo bolji.
Bonus video:
