BLOG

Bori se za svoje po svaku cijenu!?

Jesmo li upravo propustili priliku da tu djecu naučimo kako da kontrolišu bijes, vladaju sobom i razumno riješe sukob riječima?
2339 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Sjećam se kada sam na Animal Planetu gledala borbu lavova: dva „kralja” se bore za opstanak. Zastrašujući pogledi puni bijesa i straha istovremeno. Imala sam osjećaj da gledam čudovišta koja se bore ne samo jedno protiv drugog, već i protiv unutrašnjeg bola i straha od smrti.

Mislila sam da neću više vidjeti takav pogled pun bijesa, ali vrebao je onamo gdje sam ga najmanje očekivala: u parku u kojem sada sjedim i prisustvujem neprijatnom prizoru. Dvije klupe, jedna preko puta druge i grupa djece mlađe od mene koja nešto dobacuju jedna drugoj. Osjećala sam tenziju u vazduhu, a onda se, kao dva lava, dvije grupe djece zaletješe jedna na drugu. Taj prizor me podsjeti na krvoločnu borbu lavova iz koje samo jedan izlazi kao pobjednik.

Odjednom nastade gužva oko mene, ljudi hitro požuriše da odvoje djecu i sklope pakt, da se dogovore, uz riječi da mi nijesmo životinje koje se opsjednuto bore do posljednjeg, već smo razumni ljudi.

Koliko smo stvarno razumni?

Jesmo li upravo propustili priliku da tu djecu naučimo kako da kontrolišu bijes, vladaju sobom i razumno riješe sukob riječima? Jesmo li im dozvolili da to isprobaju? Ili smo ih samo razdvojili? Hoće li oni to kasnije „rješavati” na isti način, nama iza leđa? I jesmo li tada mirni, jer nijesmo odgovorni pošto nijesmo prisutni? Kad saznamo, kaznićemo ih, naravno – nema video igrica nedjelju dana. Hm!

Jesmo li ih naučili da je ljudski griješiti, biti bijesan, ali i kontrolisati svoje emocije, razgovarati i naći kompromis, izviniti se, nadoknaditi štetu i praštati?

A koliko puta smo im od ranog djetinjstva rekli: „Bori se za svoje po svaku cijenu.” Po svaku cijenu – stvarno? Od malena ih učimo da cilj opravdava sredstvo. Vrlo „etično i razumno”.

A onda se iščuđavamo kad pročitamo da je svako deseto dijete uzrasta 9−17 godina u Crnoj Gori prisustvovalo tuči vršnjaka koju je snimao neko od drugara i taj snimak onda objavio na internetu. Svako peto dijete je taj snimak gledalo na internetu. Svako šesto ga je komentarisalo.

A koliko njih je uspjelo da umjesto tuče konflikt riješi riječima? Gdje su snimci i priče o takvim kompromisima? I gdje su odrasli da to promovišu?

Bonus video: