MOJI DANI U DOBA KORONE:

Ako ne može ni milom ni silom, dajte ordenje

Režiser i član organizacije The Books of Knjige Zoran Marković Zonjo ističe da riječi doktora većini ništa ne bi značile da nema i sile koja stoji iza njih
13047 pregleda 19 komentar(a)
Zoran Marković Zonjo, Foto: Privatna arhiva
Zoran Marković Zonjo, Foto: Privatna arhiva

U ovom tematskom blogu ne mogu pisati o kućnim poslovima, a naročito ne o kuvanju, jer o tome ništa ne znam. Baš sam prije neki dan kvalitetno spržio mikrotalasnu. Dosadno je da preporučujem knjige, filmove i muziku. Svako te stvari bira prema svojim intelektualnim kapacitetima. Glupo mi je i da promovišem projekte na kojima trenutno radim jer mi se to čini egocentrično u ovoj situaciji. Zato ću napisati par rečenica o nekim zapažanjima koja mi stvaraju osjećaj tjeskobe.

Ne znam da li je sada stid sve one ljude koji su prije dva mjeseca pričali da je situacija sa novim virusom samo medijska izmišljotina, ili spletka Vlade Crne Gore da zaustavi litije, ili bezazlena sitnica u odnosu na obični sezonski grip. Na svojim profilima društvenih mreža, đe svako misli da je u svom dvorištu, da može lajati koliko hoće i da mu se to pravo ne može oduzeti, nisam vidio nikog od tih prvoboraca teorija zavjera vezanih za Covid-19 da je citirao onaj legendarni monolog iz Balkanskog špijuna: “Jeste, kriv sam. Jeo sam govna, baš tim rečima bez moljenja. Jeste, jeo sam govna, radio sam to i to jer sam bio slep pored očiju”. Naravno, teško je priznati svoju ludost već ju je mnogo lakše transformisati u priču o 5G mreži, zavjeri svjetskih moćnika ili i dalje tvrdoglavo insistirati da je ovo “sitnica”.

Ne osjećaju stid, a kamoli odgovornost, ni oni iz antivakcionog lobija zbog čijih suludnih teorija umiru ljudi od bolesti za koje smo mislili da smo ih odavno iskorijenili. E pa drugari, ovako vam izgleda svijet bez vakcine. Svijet u kojem se žrtve virusa sahranjuju u masovnim grobnicama, totalno blokiran i ekonomski razvaljen. Ako se uskoro napravi vakcina i ako je Crna Gora nekim čudom dobije s jeseni, opet bi se morale praviti kampanje javnih ličnosti, opet bi doktori morali lobirati, opet bi se morao ponavljati slogan do iznemoglosti, umjesto Ostani doma - PRIMI VAKCINU!

Ovo nije moja subjektivna procjena. Pišem na konto internet ankete jednog domaćeg portala na kojem je od 900 glasova čitalaca samo jedna četvrtina bila za to da primi vakcinu. Sa jednom četvrtinom se ne može napraviti kolektivni imunitet. Uz takav stav javnosti, dodatno potpirenu zbunjenošću Đokovića, vjerovatno bi se primijenio scenario kao u variola vera danima, a to je obavezna vakcinacija. Kad se to desi, samo se sjetite da će to propisati ljudi kojima ste tapšali sa balkona i koji su sve ovo vrijeme krvavo radili da virus ne napravi balegu od nas. A ti doktori, kojima ste tapšali, su isti oni kojima se donedavno spočitavalo da su korumpirana klika, isti oni koji su se godinama ponižavali rečenicom: “Ne znaju oni ništa, treba ići u Beograd na VMA”. Ne treba doktorima aplauz, no im treba doslovno ispunjavanje zadataka koje postavljaju pred nama, naročito sada kada su svi u osjećaju blage euforije usljed popuštanja mjera. Doktori izgoreše od gostovanja po televizijama i konferencijama za štampu, poslije svojih 15-časovnih smjena, kako bi nas ubijedili u ispravnost mjera koje predlažu.

Sljedeći put kad se bude aplaudiralo sa balkona, pomislite na zdravstvene radnike koji padaju od umora da bi nas zaštitili od nas samih, ali pomislite i na policiju, vojsku i tužilaštvo koji takođe padaju od umora kako bi nas držali na tim balkonima. Riječi doktora većini ništa ne bi značila da nema i sile koja stoji iza njih. Izgleda neće značiti ništa ni kad dođe do vakcinacije, jer će se protumačiti kao fašizam, što “mudro” izgovori jedan naš poznati ekonomski analitičar i bivši političar. Zato aplauzi, i pored dobrih namjera, nose dozu licemjerstva. Ako građani ne mogu logikom vidjeti da moramo poslušati struku, ako ni sila ništa ne znači, onda daj da dijelimo ordenje za poštovanje mjera. To je tradicionalno uvijek imalo efekta.

Svi oni koji su kršili propise i pankerski prkosili sistemu, iako vjerovatno ni ne znaju što je to pank, molim da svoju energiju i polet sačuvaju za period poslije epidemije i pokažu je na prvim izborima koji dolaze. Nije vrijeme ni njima, a ni opoziciji da podrivaju ovaj sistem odbrane protiv korone jer se frka sa virusom još nije završila. Ne ukida građanske slobode medicinska struka, nego plate od 300 eura. Kad familija sebi ne može priuštiti ljetovanje ni u Sutomoru, to je jedino ograničenje kretanja koje treba da nas brine. Pretpostavljam da će DPS na kraju mudro pukupiti kajmak i svojatati zasluge ljekara, ali i svih ostalih službi koje su nesebično dale sebe u ovoj krizi. Svojataće i sve one građane, bez obzira na političku pripadnost, koji su dosljedno sprovodili odluke NKT-a. Ako nas je država SVE pozvala da se ujedinimo i složno se odupremo ovom virusu, onda DPS nema pravo da prisvoji zasluge kad sve ovo prođe, čak ni tradicionalnim maskiranjem iza najviših državnih funkcija. Funkcionerima je posao da upravljaju državom i za to dobijaju prilično dobru platu. Nadam se da će konačno iz njihovih usta izaći ta najčešće pominjana rečenica američkog filma: “Ja samo radim svoj posao”, očišćena od svake politike i gordosti.

Da završavam lagano. Rečeno je da poštujem mjere i ostanem doma, da ću tako najbolje sačuvati sebe, svoju porodicu ali i čitavo društvo. Ja to dosljedno ispunjavam, kao i većina građana. Molim vas još jedanput da to ne koristite kao marketing na narednim izborima. Neka bude da smo barem jednom u životu zajedno izvojevali neku bitku, a revolucionari neka akumuliraju energiju jer će biti vremena i za ljubljenje ruku i za lizanje guzice u mirnodopskim vremenima koja su pred nama.

I za sami kraj: stvarajmo i kupujmo domaće proizvode jer jedino tako možemo sačuvati ekonomiju Crne Gore. To para što imamo, barem ove godine, trošimo na našem moru i planinama. To je pravi patriotizam, a ne mahanje zastavom.