Život i ostalo

Brat je mio koje vjere bio, samo...

Umjesto da svakodnevno podsjećamo svijet da je najbolji sportista na planeti, pored svih primamljivih destinacija, odabrao Sveti Stefan i Boku kotorsku i učinio čast domovini svojih predaka, mi nekako stidljivo govorimo o boravku među nama najslavnijeg čovjeka s ovih prostora u 21. vijeku

24593 pregleda 33 reakcija 33 komentar(a)
Foto: Barski ljetopis
Foto: Barski ljetopis

Održana je promocija treće knjige „Barskih priča”. Bilo je dobro. Osnovna poruka koju pokušavam da plasiram sa svih književnih večeri na kojima učestvujem, kao i kroz ove tekstove, jeste da Crna Gora može da opstane samo kao građanska država. Dakle ni srpska ni crnogorska, ili i crnogorska i srpska i svih drugih koji u njoj žive, na principima jednakosti. Što u prevodu znači da niko ne smije da ima više prava i obaveza nego što mu po zakonu pripada.

Naravno, promoteri istinske građanske države teško da mogu da budu oni kojima je životno geslo bio i ostao aforizam lucidnog Baranina Nikole Šaranovića: „Brat je mio (ma) koje vjere bio, samo da nije – Srbin!”

Sa druge strane, litije koje su imale presudan uticaj da poslije pune tri decenije ode u opoziciju jedan loš režim, sa korumpiranom i bahatom elitom, same sebe bi obesmislile ako bi sada Srbi postali „ravnopravniji” od drugih.

* * *

Na promociji sam prodao 44 knjige i inkasirao 220 evra. Sjutradan smo za te pare kupili pola teleta. Bez obzira što ispada da pišem za malo bolje parče mesa, bio sam ponosan kao onda kad sam majstoru Ljubu pomagao da okreči naš stan.

* * *

Ima dana kad sam loše volje i kad mi se čini da se čitav život, zapravo, odvija u pauzama između dvije bolesti. Obično se to dešava kad me zaboli – stomak. Bol u svim drugim djelovima tijela lako mogu da minimiziram i prenebregnem, ali bol u stomaku me uvijek zabrine i učini depresivnim. Razmišljam: toliko je toga smješteno u stomaku, na toliko organa bolest može da zakuca...

Ali, čim bol, poslije dan-dva, mine, osjećam se kao da ga nikad nije bilo, opet sve ima smisla i opet – La vita e bella!

* * *

Nedavno sam nazvao jednog kolegu da ga nešto pohvalim i shvatio da on pojma nema ko sam, iako smo godinama pisali za isti list. Često su nam tekstovi bili jedan do drugog, sa mojim potpisom kao dopisnika iz Bara i njegovim kao dopisnika iz grada sa sjevera Crne Gore. Dakle, nikad nije bacio oko ni lijevo ni desno od svog teksta.

Danas je situacija još gora. Na društvenim mrežama lajkuju se nepročitani tekstovi i ushićeno čestitaju događaji koji su se zbili prije više godina.

Svako čita samo sebe i eventualno naslove tuđih tekstova.

* * *

Ako dobijem batine pod stare dane biće to od nasilnika koji tuku svoju djecu. Na najnebezbjednijoj i najopasnijoj raskrsnici u Baru, kod Doma zdravlja i Doma kulture, dječak se komotno ponašao prelazeći ulicu a otac ga je udario, grubo uhvatio za ruku i vrijeđao. Umalo ne izustih: „Izvinite, možda sve to može i malo nježnije”, ali sam ustuknuo kad sam ukrstio pogled sa tim četvrtastim, ogromnim čovjekom.

Mogu samo da pretpostavim šta je u tom času posramljeni dječak mislio o svom ocu i njegovom nesvrsishodnom nasilničkom činu.

* * *

Pravo sa Vimbldona Novak je stigao u Crnu Goru. Umjesto da svakodnevno podsjećamo svijet da je najbolji sportista na planeti, pored svih primamljivih destinacija, odabrao Sveti Stefan i Boku kotorsku i učinio čast domovini svojih predaka, mi nekako stidljivo govorimo o boravku među nama najslavnijeg čovjeka s ovih prostora u 21. vijeku.

A ne postoji osoba na svih sedam kontinenata, koja, makar trenutno, može da uradi više na promociji jedne zemlje od Novaka Đokovića.

* * *

U petak, poslije više od godinu i po, Bože zdravlja, zagrliću na podgoričkom aerodromu, svoju najstariju kćerku i zeta. Mislio sam, nakon 30. avgusta, da će za njih, kao i za srednju kćerku i njenog budućeg supruga, biti mjesta u novoj Crnoj Gori. Više nisam siguran… Kao da su podobni i mediokriteti vječiti usud ove zemlje.

* * *

Korona se ponovo budi, vakcinacija stagnira, mi smo se pustili kao psi iz veza. Juče (20. jula) bilo je 65 novozaraženih. Najviše u Budvi, gdje uglavnom ljetuju mladi ljudi.

Bojim se da će nam smrknuti prije jeseni.

Preporučujemo za Vas