Život i ostalo

Mrzovolja

Ne znamo ni šta se stvarno dešava sa ponovo okupljenom, tako mladom "starom većinom", a kamoli kako je nastala neka pjesma od prije 50 godina

16812 pregleda 17 komentar(a)
Stari Bar, kaldrma, Foto: Milan Vujović
Stari Bar, kaldrma, Foto: Milan Vujović

Mladi i bučni turisti su otišli, ostali su oni u godinama koji nikud ne žure i ne galame. Osnovci i srednjoškolci se bezvoljno valjaju ka školama, tamo ih niko ništa ne propituje, a i zalud bi, još preživaju ljeto. Čak su i vozači po barskim ulicama manje nervozni i ne turiraju svoja vozila pred pješačkim prelazom. Živa muzika je spakovala kofere do idućih komaraca.

Prija septembarska usporenost i tišina.

* * *

Kidaju se i preostale niti sa bivšom zemljom. Otišao je Kornelije Kovač, čija je muzika padala na jugoslovenske romantične i sjetne duše kao na „livadu rosa“ (Neruda). Usnio je autor čuvene „Ona spava“, nastale prije gotovo pola vijeka. Pjesma Zdravka Čolića posvećena je Milici Kostić iz Kruševca koja se 1974. godine ubila, skočivši sa jedanaestog sprata. Tako je sačuvala svoju čast od napasnika. Tekst je, inspirisan ovim besmrtnim činom mlade djevojke, napisao crnogorski pjesnik Velizar Šofranac, a K. Kovač je komponovao muziku. O tom velikom hitu u ono vrijeme mnogo se govorilo. Zbog dva stiha bilo je, navodno, i predloga da bude zabranjen. „Ustrijelite sve ptice...“ pogodio je ornitologe, a „ ...odlite sva mora“ ekologe. Ko će znati istinu? Ne znamo ni šta se stvarno dešava sa ponovo okupljenom, tako mladom „starom većinom“, a kamoli kako je nastala neka pjesma od prije 50 godina.

* * *

Rastaču se i veze sa nekadašnjim Barom. Na groblju Gvozden brijeg sahranjen je vrsni ginekolog, vjerovatno najomiljeniji ljekar u istoriji Barske bolnice, Žarko Ivanović. Bez obzira što je bio u devetoj deceniji, njegovoj porodici upućene su brojne potresne riječi saučešća i izrazi dubokog poštovanja. Supruga Marion, Njemica iz Kelna, koju je upoznao prije više od 55 godina u Sutomoru gdje je bila na ljetovanju i kćerke Saša i Martina, jednostavno, nisu stigle svima da odgovore i zahvale.

Bojim se da je ovo posljednji put da je Bar bio ovako snažno ujedinjen: i nacionalno i vjerski i partijski. Svi su sa nevjerovatnim pijetetom ispratili u neki bolji svijet, dragog, uvaženog doktora, uvijek srdačnog, nasmijanog i spremnog da pomogne.

* * *

Kad se desi ekonomski udar, zbog rata, sankcija, nestašice benzina, pomora krava, bilo čega – sve poskupi, ali ne toliko da trgovci samo nadoknade gubitak, da dođu „na svoje“, nego mnogo više, da dodatno zarade.

Može li tom haraču država da stane na put? Znam, ovakva kakva je – ne može.

* * *

Mislio sam da postajem sve mrzovoljniji zbog godina. No, nema to veze s godinama nego sa hranom, odnosno sa smanjenim obrocima, bez glutena i šećera.

A čim izbjegnem pažnji ukućana (najčešće u tazbini) i zdipim kakvu palačinku ili krofnu ili osjetim pod nepcima ukus onog, kao, nezdravog bijelog hljeba, raspoloženje mi se, istog trena, popravi. Uostalom, punački ljudi su, po pravilu, veseli, zar ne?

* * *

Prvi ljetnji pljusak oštetio je nedavno izgrađenu kaldrmu u Starom Baru i napravio, vele mještani, jezero nasred glavne, turistički atraktivne, ulice. Kako li će tek biti kad krenu one teške, jesenje kiše...

* * *

Kad se vidim u ogledalu prosto ne mogu ni da nazrem sličnost sa onim mladićem iz Bara koji je prije 45 godina, u beogradskim autobusima, uspijevao da, ako ništa drugo, makar izmami „devojački osmeh“ na uvijek isto pitanje: „Izvini, da li slušaš Šabana Šaulića?“

Pokojni Šaban je krajem sedamdesetih u Beogradu stvarno bio „retro“.

* * *

Dopao mi se novi KK Mornar – poletan, mlad, razigran, efikasan. A onda se teško povrijedio jedan od onih koji je trebalo da bude nosilac igre, Luka Ščuka (20). Za njega je sezona, po svemu sudeći, završena prije nego je počela. Šteta i za mlađanog Slovenca i za Mornar.

* * *

Ne znam ko je rekao, ali je bio u pravu: „Čitanje je lijek protiv nacionalizma, a putovanje protiv rasizma.“

U Crnoj Gori, izgleda, niko ništa ne čita i malo ko putuje...