„Poslednje masovno ubistvo na Cetinju dogodilo se 1. januara 2025. godine. I od tada nikad više“ – pisaće hroničari za stotinu godina. Čvrsto vjerujem u to.
* * *
Mnoge poznate ličnosti napustile su svijet u prošloj godini.
Crnu Goru je ražalostila smrt mladog fudbalskog golmana Matije Šarkića, glumice Ivane Mrvaljević, slikara Voja Stanića, fudbalera Zorana Vorotovića i Janka Miročevića...
Sa jugoslovenskih prostora otišli su u neke druge: pisci Goran Petrović i Radoslav Petković, scenarista Siniša Pavić, reditelji Veljko Bulajić i Dragoslav Lazić, lingvista Ranko Bugarski, posljednji jugoslovenski ministar inostranih poslova Budimir Lončar, muzičari Bora Đorđević i Slađana Milošević, glumci Rada Đuričin, Gojko Šantić, Haris Burina, Duško Valentić, snimatelj Tomislav Peternek, pa „kralj šećera" Miodrag Kostić i „kontroverzni biznismen“ Brano Mićunović, novinar Petar Luković, atletičar Lučano Sušanj…
Svijet se oprostio, pored ostalih, od pisaca Pola Ostera i Ismaila Kadarea, glumaca Alena Delona, Donalda Saderlanda, Anuk Eme i Krisa Kristofersona, bivšeg američkog predsjednika Džimija Kartera, modnog kreatora Roberta Kavalija, bivšeg premijera Sovjetskog Saveza Nikolaja Riškova, ruskog opozicionog političara Alekselja Navaljnog, košarkaša iz Konga, Dikembea Mutomboa, koji je u NBA nastupao 18 sezona.
Otišla je jedna dobra jugoslovenska košarkaška petorka, od jedinice do petice: Rato Tvrdić, Ivica Mavrenski, Dragan Kapičić, Dejan Milojević, Milovan Tasić.
Preminuli su čitavi timovi fudbalera, iz „zemlje i inostranstva“: Marko Valok, Branko Rašović, Franjo Vladić, Boško Prodanović, Mario Boljat… Franc Bekenbauer, Andreas Breme, Johan Neskens, Luiđi Riva, Salvatore Skilaći… treneri Sven Erikson, Mario Zagalo i Luis Menoti i prvi jugoslovenski sudija poznat i u Evropi, Zoran Petrović.
* * *
Džimi Karter je umro u 101. godini. Bio je možda i ponajbolji američki predsjednik u novije doba. Diplomirao je na američkoj pomorskoj akademiji 1946. godine. Još kao mlad borio se protiv rasne segregacije. Drugog dana svog predsjedničkog mandata (od 1977. do 1981.) amnestirao je sve koji su izbjegavali regrutaciju za Vijetnamski rat. Posredovao je da se Panamski kanal vrati Panami. Istina, zbog sovjetske intervencije u Avganistanu, pored ostalog, okončao je politiku Detanta (francuski – opuštanje) i predvodio je bojkot Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine. Tijesno je pobijedio svog prethodnika Džeralda Forda i ubjedljivo izgubio od svog nasljednika Ronalda Regana. Zanimljivo je da nije bio toliko popularan dok je bio predsjednik, tek je to postao kasnije, jer je bio filantrop. Snažno se zalagao za demokratiju i ljudska prava. Pored ostalog, radio je za Habitat for Humanity Internacional, organizaju koja širom svijeta bavi obezbjeđivanjem smještaja za siromašne ljude.
Jedini je američki predsjednik koji je napunio stotinu godina. Ostalo je upamćeno da je jedan od tri svjetska lidera (uz Fidela Kastra i Žiskara d’Estena) koji nije prisustvovao Titovoj sahrani. Ali, do kraja te, 1980. godine, posjetio je, sa suprugom Rozalin (sa kojom je u braku proveo 77 godina), Jugoslaviju, kao posljednji američki predsjednik koji je to učinio.
* * *
Pored Šetališta kralja Nikole, uz samu obalu, postoji dječiji kutak na kojem mališani uživaju. Tu sam prisustvovao sceni koja dosta govori o nama.
Starija žena je dovela unuka na ljuljašku. Obje su bile zauzete, pa se napravio red. Dječaci i djevojčice su, kao i uvijek, strpljivo čekali.
Jedna Ruskinja je ponudila baki da njen unuk umjesto njenog sina preuzme ljuljašku.
„Neka, hvala, sačekaćemo.“
Poslije izjesnog vremena oslobodilo se jedno mjesto i četvorogodišnji dječak je krenuo ka ljuljašci. Ali, kao metak je na njegovo mjesto uletio, reklo bi se, duplo stariji mališan.
„Dušo, moraš da sačekaš svoj red, ne smiješ preko reda da uskačeš ni ovdje ni bilo gdje drugo. To nije lijepo“, kazala je baka.
Utoliko se umiješala majka dječaka, „skockana“ od glave do pete (nije ni taj podatak nebitan za ovu priču): „Ljuljaj se, sine, ljuljalj. Nismo na aerodrom da se čekiramo, pa moramo u red!“
Baka je bila zapanjena.
Onda je Ruskinja čiji je sin završio s ljuljanjem, pozvala prstom dječaka. Ali, iznenada se tu stvorila djevojčica, ispostavilo se kćerkica „skockane“ gospođe.
Ruskinja je stala ispred ljuljaške: „Njet, maljčik!“
Imao sam utisak da sam nastavio šetnju ka mostu rijeke Željeznice još povijeniji nego što sam…
* * *
A povio sam se i kad sam na Bar Infu pročitao da je oštećen dio murala omiljenog barskog ljekara Duška Kljakića, poznatog ginekologa, koji je preminuo maja 2020. od posljedica korone. Dule je zaslužio makar taj mural u ovom gradu, jer je bio srdačan, predusretljiv i stručan, u najboljoj tradiciji svog prethodnika, dr Žarka Ivanovića. Njegov telefon je sve vrijeme bio otvoren za pacijentkinje i trudnice.
Iz Opštine su brzo reagovali, kontaktirali su akademskog slikara Davida Husića, koji bi trebalo, za koji dan, svoje djelo da vrati u pređašnje stanje.
* * *
O „pro et contra“ mobilih telefona napisano je more tekstova. Olakšavaju život, ali nas, istovremeno, otuđuju jedne od drugih. Prije je bilo: kad je čovjek s knjigom – nije sam, sad se to odnosi na mobilni, s tim da mu više niko drugi i ne treba, preko telefona se ugovaraju poslovi, ljudi se kulturno uzdižu i obrazuju, čitaju knjige, ljubave, seire, blude…
Proteklih prazničnih, lijepih dana, na ulicama Bara uočavali smo brojne šetače sa mobilnim u rukama i na ušima. Koncentrisani na razgovor, gledaju tik ispred sebe, ali se majstorski mimoilaze sa onima koji su im dolaze u susret. Kao da imaju neke senzore koji ih upozoravaju na ljude.
Nekad je zvonjava mobilnih telefona bila svojevrsna kakofonija, sa različitim pjesmama i zvucima. Svi su se trudili da ih poziva što ekstravagantnija pjesma, po kojoj će se izdaleka čuti da njih neko traži. Sada svima isto zvoni. Svuda se čuje ona najprostija zvonjava. Sa te strane, mobilni telefoni su izgustirani. Ali, samo sa te…
* * *
Što su u hajdučkoj mitologiji Đurđevdan i Mitrovdan, to su u našoj, porodičnoj, decembar i januar. U decembru se sastajemo, u januaru rastajemo.
* * *
Neko je zapisao: Neki dani su tako kratki neki predugi. Zavisi s kim su i bez koga su…
Bonus video:
