Ljeto još nije kalendarski počelo, a “crna hronika” već puni sajt Radio Bara “Bar Info”. Posebno bolna tačka je Sutomore. U prvih desetak dana juna tamo je bilo više saobraćajnih nesreća i nezgoda. Dva pješaka su poginula, a petoro ljudi je povrijeđeno. Ovako tračigan bilans je najupečatljivije moguće upozorenje vozačima i pješacima da u narednim danima velikih gužvi moraju da budu krajnje oprezni i strpljivi!
I policija je pojačala prevenciju saobraćajnih nezgoda u Baru: samo 12. juna sankcionisala je 43 vozača zbog prekoračenja brzine.
* * *
U susret glavnoj turističkoj sezoni uznemirujuća je i informacija iz Uprave za bezbjednost hrane da su najčešći prekršaji koje inspektori utvrđuju tokom kontrola u mesarama, pekarama, restoranima i na pijacama, nepoštovanje higijenskih standarda, neadekvatno skladištenje hrane i neispravna deklaracija proizvoda. Dobre uslove za turističku sezonu ne čine samo putna infrastruktura, ugostiteljski objekti, ljubaznost domaćina i kulturni sadržaji, nego i kvalitetna i zdrava hrana.
A konkurencija među “morskim” zemljama je velika: Turska, Grčka i Hrvatska su odskočile, vjerujem da je ispred nas i Bugarska, pa i Albanija, o Italiji, Francuskoj i Španiji da ne govorimo…
* * *
Baranin dr Aleksandar Saša Videnović prvi je redovni profesor na Medicinskom fakultetu Harvardskog univerziteta iz Crne Gore. Moguće i uopšte na Harvardu. Osim što je redovni profesor na neurologiji, Saša je i šef Odjeljenja za poremećaje pamćenja u Generalnoj bolnici Masačusetsa, a vodi i naučne projekte Nacionalnog instituta za zdravlje SAD.
Subspecijalista je za Parkinsonovu bolest i poremećaje pokreta, kao i za Medicinu spavanja. Prije Harvarda bio je profesor neurologije na Nortvestern univerzitetu u Čikagu. Inače, završio je gimnaziju u Baru i Medicinski fakultet u Beogradu.
Dr Saša Videnović je, prije svega, dobar čovjek. Iako spada u red naših najpoštovanijih ljekara u Americi, a samim tim i u svijetu, ostao je skroman i pristupačan. Uvijek je vedar i nasmijan. I predusretljiv i pouzdan.
Generacije koje bude podučavao na Harvardu naučiće od njega kako da budu najbolji ljekari, ali i dobri ljudi.
Bio je pažljiv i privržen sin svojoj majci Branki - Cici koja je nedavno preminula.
Sašina supruga Nensi je kardiolog, a sin Stefan student na Džordžtaun univerzitetu u Vašingtonu. Neće ići stopama roditelja, njegovo interesovanje su međunarodna politika i međunarodno pravo.
* * *
Ima ljudi koji blagotvorno djeluju na čovjeka. Gdje god i kad god se pojave donesu radost, uliju nadu da će sve biti dobro, pokreću na akciju. Sve oživi, umnoži se i ustalasa, kao da je s tom osobom došlo još najmanje troje ljudi.
I ima ljudi koji vas “ubiju u pojam” čim ih vidite: svojom mrzovoljom, ogovaranjem svega i svakoga, neizbježnim hvalisanjem…
* * *
Ponekad mi se učini da je ova vlast preuzela najgore kadrove DPS-a, a posmjenjivala sve one koji su iole vredjeli. I ostavila ih da i dalje rovare u nekim ministarstvima, državnim preduzećima i ustanovama, odborima, komisijama…
* * *
Umro je legendarni trener košarkaša Mornara Petar Blažević.
Bio sam u osmom razredu, školske 1972/73. godine, kad je Pero došao iz tadašnjeg Titograda u OŠ “Meksiko”, za nastavnika fizičkog. Bili smo ushićeni što će nam poznati košarkaški trener, brat, u to vrijeme, još poznatijeg Jakova, predavati fizičko. Gledali smo u njega kao onaj dječak u Šejna, u kultnom vestern filmu. Sve što do tada nije moglo, s nastavnikom Perom se moglo, čas fizičkog smo nestrpljivo čekali. Nije podizao glas a bespogovorno smo ga slušali. Strpljivo i stručno nam je objašnjavao košarkaške korake na betonskom terenu kao da smo prvotimci Budućnosti, koje je tada trenirao. Svojom ležernošću i humorom “na drugu loptu”, osvojio nas je naprečac i zauvijek vezao za košarku kojoj je toliko bio odan.
* * *
Na društvenim mrežama, preko kojih se danas sve završava, od izbora i kupoprodaje do umrlica i drugih objava, jasno se vidi, po postovima i, posebno, komentarima, koga su roditelji nježno uspavljivali, uz poljupce i priče za laku noć, a koga ostavljali u mraku, uz prijetnju: “Ako odma’ ne zaspiš doći će ti babaroga!”
* * *
Sveukupno najbolja dječija pjesma na prostoru bivše Jugoslavije, po mom mišljenju, jeste “Deset ljutih gusara”, Ljubivoja Ršumovića. Sve njeno izdržalo je višedecenijsku probu vremena i nepotkupljivu kritiku djevojčica i dječaka: tekst, poruka, melodija, ritam, interpretacija pokojnog Milorada Mandića Mande…
* * *
Radoznalost, razigranost, pronicljivost, blagorodnost, nasmijanost, pomalo i razmaženost… prohuja godina.
Bonus video:
