Ugostitelji i turistički poslenici na Crnogorskom primorju, još od socijalizma, imaju naviku da tri-četiri mjeseca rade i ostalo vrijeme planduju, odnosno preživaju zarađeno. Zato podižu cijene do maksimuma. Sudeći po komentarima gostiju, ovog ljeta, taj maksimum su, iz nekog razloga, prešli.
* * *
Bar je, neočekivano, dobio lijepo šetalište i vidikovac na putu ka svetioniku, tamo gdje sam mislio da ne može da ga bude. Neko se dosjetio i poravnao stijene, izgradio betonsku stazu i postavio dvostrane klupe, okrenute ka zapadu i istoku. Stazu sam prešao u 106 koraka. Možda je mogla da bude dvadesetak centimetara šira, da se šetači komotno mimoilaze, i nešto duža, da savije udesno ka obali.
Nisam vjerovao da ću podržati više ijednu betonizaciju ovog betoniranog grada.
* * *
Neki ljudi imaju potrebu da brane neodbranjivo, pa i kad uvide da nisu u pravu. Ali, ni po koju cijenu ne bi priznali da su pogriješili, nego još žešće i, moglo bi se reći, bezobraznije propagiraju svoje stavove. I puni su razumijevanja za razne avetinje i njihove postupke. Vremenom se “prozliju”, dobiju neki grč u licu koji ne sluti na dobro. Takvi ljudi postaju sve više usamljeni i grčevito se drže malog broja istomišljenika ili dežurnih “evet efendija”. Oni su im jedino društvo i samo s njima mogu da preguraju dan, bilo uživo, bilo na društvenim mrežama…
* * *
Predsjednici primorskih opština već izvjesno vrijeme pokazuju kako ideološke i partijske razlike ne moraju da budu prepreka za saradnju. Sve njihove zajedničke inicijative zasad su OK, pa i ona hitra osuda napada na kolegu iz Budve.
* * *
Po podgoričkom žaropeku krenuo sam u Ministarstvo odbrane da uzmem uvjerenje da sam služio vojni rok, radi regulisanja penzije. Na ulazu, dvije cure u uniformi, ni ljubazne ni nevaspitane, kazale su mi da ne mogu da uđem u sandalama. Nikakve molbe, pozivanja na prijatelje, prijetnje i ostalo iz novinarskog arsenala, nije pomoglo. Prvo mi bi krivo, a onda rekoh sebi da je dobro da postoji makar jedna institucija u Crnoj Gori u kojoj odlučno kažu: “Ne!” I nadam se, kao što su me uvjeravale, da tu zaista nema protekcije i gledanja kroz prste bilo kome.
Uglavnom, sad i u banku idem u pantalonama i cipelama. Znate ono, zmija i gušter…
* * *
Kad sam, ranije, dan provodio u pidžami, bio sam veoma zadovoljan, kao da kradem od života i produžavam ga. Sada, u penziji, dan u pidžami je razlog za zabrinutost, kao da skraćujem život za taj jedan dan.
* * *
Udruga branitelja u susjednoj Hrvatskoj je nešto kao raniji CKSKJ. Ko od muzičara ne prođe njihovu ideološku komisiju, ne može tamo da nastupa. Čak ni Bajaga.
* * *
Mislio sam da golubovi nisu naročito pametne ptice. Međutim, oni tako majstorski zaobilaze prepreke koje im postavljam na terasi i časte me, u izobilju, “minulim radom”, da nisam siguran ko od nas ima veći koeficijent inteligencije.
Jedino ja bolje pjevam (gučem) od njih.
* * *
Poslije devet uzastopnih sezona košarkaši Mornara su se oprostili od ABA 1 lige. Pitanje je kad će se opet vratiti, jer u sportu je kao u životu - teže osvajati nego braniti. U neprincipijelnoj (od početka) ligi, prvi put se principijelno reagovalo kad su u pitanju Mornar (posljednji na tabeli) i Cibona koja je, kao pretposljednja, izgubila baraž sa Ilirijom. Zasluženo su ispali, ali su i prije njih zasluženo ispadali neki timovi, poput Krke prošle sezone, pa su administrativno ostajali u ligi, koja se naprasno proširivala. I sad je ABA 1 liga proširena sa 16 na 18 klubova i bilo je rezona da slavna Cibona i mali klub sa mora, popune dvije grupe u kojima je po devet timova, kao devetnaesti i dvadeseti član.
Ali, u sportu, kao i u politici, prijateljstva nema, sve je goli interes.
* * *
Barani imaju jednu neobičnu razonodu - vole da kritikuju i ogovaraju, sve i svakoga, od skupoće i sunovrata obrazovanja do kolega sa posla i političara. Kad jedan kritikuje ili ogovara, drugi ga svakog časa prekida i odobrava mu, sa: “Užas!” A kad promijene uloge, sve se isto nastavlja, samo se promijeni odobravajuća riječ: “Katastrofa!”
Bonus video:
