Sivi neki dani. Na Šetalištu kralja Nikole, od marine do Žukotrlice, tek rijetki prolaznici, uglavnom Rusi. Podgoričani nam dolaze za vikend i to isključivo ako je lijepo vrijeme. I u pravu su: što će im Bar bez sunca?
* * *
Završen je gro radova oko Doma kulture u užem centru Bara. Još nešto sitno se radi na ulazu, kod jabola, kao i iza ovog zdanja. Radovi su počeli u martu i trebalo je da budu okončani u junu. Kasnilo se gotovo pola godine. Raskopani plato, trotoari i parking nervirali su i Barane i njihove goste ovog ljeta, ali sve se zaboravilo, jer tu je sad prijatna promenada. Istina, kratko ćemo se diviti novom prostoru, čim se naviknemo više ga nećemo ni primjećivati.
* * *
Motocikli su, rekao bih, sve više u modi. Mladići ih voze brzo, neobuzdano, agresivno. Katkad i bez kacige. Posebno vole da nabijaju gas „do daske“ i da mašina brekće u naseljenim djelovima Bara, po mogućnosti popodne kad ljudi odmaraju.
* * *
Često mi se čini da bi se rat u bivšoj Jugoslaviji mogao nastaviti svakog časa i to žešći i krvoločniji nego iz devedesetih. Jedino na ovim prostorima vrijeme ne liječi rane i smanjuje mržnju, nego ih produbljuje i uvećava.
Kako bi lijepo bilo da publika u Beogradu, na revanš meču kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u košarci aplauzom dočeka reprezentaciju Bosne i Hercegovine i u tišini odsluša himnu susjedne države, bez uvredljivog skandiranja – da se lanac mržnje prekine. Ali bojim se da taj film još dugo nećemo gledati. Makar dok ne prestane „divlji brak“ između političara i „navijača“.
* * *
Mnogi političari nisu ništa manje zlo od „navijača“. I oni raspiruju mržnju i šovinizam. Nema toga što nisu u stanju da naprave za šaku glasova i ulazak u izvršnu vlast ili državni i opštinske parlamente. Jer, onda su im sva vrata otvorena. Nijedan posao se tako ne isplati, svejedno da li je dotični poslanik, odbornik, direktor, član nekog odbora, savjeta, itd, sve po političkoj liniji. Zamislite one koji se ušunjaju u parlament i tamo ostanu u dva poslanička mandata, dabome, za odličnu platu i razne privilegije, uz nimalo odgovornosti. I što je najvažnije: za veoma dobru penziju, kad dođe vrijeme.
* * *
Otac je podigao vikendicu u Kolašinu (o kojoj sam pisao na ovom blogu pod motom prvog stiha Lesove pjesme „Kari Šabanovi“) prije skoro pola vijeka. On je bio domaćin čovjek, a njegovi sinovi su dopustili da se u vikendicu ne može ući od šiblja i da se unutra nakupe vlaga, buđ i paučina. U njegovo vrijeme administrativne poslove u Kolašinu morao je da obavi do 10 sati, poslije nije mogao da nađe „ni ćuka ni vuka“. Vjerovatno najperspektivniji grad na sjeveru Crne Gore, u međuvremenu je promijenio ruho, ali i Kolašinci način rada. Tamo gdje smo mi imali posla, dočekali su nas neki strpljivi i ljubazni mladi ljudi.
* * *
Do Kolašina vodi autoput „Princeza Ksenija“. Opet sam, za tren, pomislio: mora da je bio neki udes čim mi niko ne dolazi u susret, jer se taj raskošni drum, sa dvije i tri trake, nikako ne uklapa u crnogorske standarde. Nisu se, uopšte, pa ni kad je izgradnja puteva u pitanju, proslavili oni koji su nas, krajem osamdesetih, podučili da „godine počinju januarom“, niti političari poslije njih, ali za „Princezu Kseniju“ i probijanje tunela Sozina, kapa dolje. Kamo sreće da sličan put vodi od Igala do Ulcinja.
* * *
Uprkos tzv. opacitatima i magli na oba oka, jednu knjigu pročitao sam za nešto više od tri sata. Radi se o romanu „Razgovori s Vješticom”, dr Vladimira Vujovića. Ovo je treći Vladimirov roman i – najbolji. Ko god ga je uzeo u ruke, nije ga ispuštao dok nije došao do zadnje korice. Neobične forme, zavodljive naracije, sa lijepo oblikovanim, besprekornim rečenicama, pronicljivim dijalozima, sa intrigantno upakovanim stvarnim i fiktivnim događajima i ličnostima, neočekivanog raspleta, sve u 150 strana, ovo djelo biće veoma čitano i komentarisano, usuđujem se da kažem – i nagrađivano.
* * *
Ni znaka od Nove godine. Da ne znam da je do sada redovno i bez kašnjenja dolazila 2025. puta, rekao bih da se dvoumi i da nije načisto da li uopšte treba da se pojavi i da, kao svaka prethodna, donese nadu u bolje dane…
Bonus video:
