Vještica

Kraj još jedne školske godine bio je u znaku raspodjele ocjena, „kapom i šakom“, jer je sve manje principijelnih nastavnika koji drže do sebe i svog predmeta. Oni nikad nisu bili voljeni, ali su u naše vrijeme, makar, bili poštovani. Sad ih niko niti voli niti poštuje. Postali su „nesnađeni relikt prošlog vremena“.

* * *

Svakog ljeta kad se vrelina, s mora ili s okolnih planina, Rumije, Lisinja ili Sutormana, ulije u Bar, kad se teško diše, ista (odbrambena) misao me pohodi: „Kako li je tek u Podgorici?“ Izgleda da imam neki mali, neobjašnjivi, kompleks od Podgorice. Nije ni čudo što mi toliko prijaju (rijetke) pobjede, sada fudbalske, ranije košarkaške, Mornara protiv Budućnosti.

* * *

Prošle godine direktorica Kulturnog centra Aleksandra Grabež, kćerka Dragana Nikezića, mog saborca iz mnogih lijepih studentskih, fudbalskih i drugih dana, zamolila me da joj pomognem oko književnog programa „Barskog ljetopisa“. Tada nisam mogao, ovog ljeta jesam.

Mihiz je govorio da je najveći grijeh u književnosti, grijeh dosade. Književne večeri na ovogodišnjem „Ljetopisu“ neće biti dosadne. Razgovaraće o svojim i tuđim djelima pisci, profesori, pravnici, ljekari, novinari… Program će otvoriti Ante Tomić i Enes Halilović, koji će u Baru sresti prvi put u životu. Onda će razgovarati Edin Krnić i Vanja Kovačević, naravno, o Edinovim putovanjima, sažetim u knjizi „Oko svijeta“. Potom će poetsko-muzičko veče imati Mirjana Bobić Mojsilović. Sa njom će biti Tanja Banjanin i klavijaturista Miloš Mitić. Početkom avgusta u Bar, prvi put, dolazi Semezdin Mehmedinović, čija nas je knjiga „Me’med, crvena bandana i pahuljica“, svojevremeno, ošamutila, da bi nam u posljednje dvije godine podario dva izuzetna romana, „Mali roman o tišini“ i „Kuća za pisanje“. Sa njim će razgovarati suptilna dama iz Podgorice, profesorica Nađa Durković. Teško je reći od koje književne večeri najviše očekujem, ali jedva čekam susret reditelja Gorana Markovića i bivšeg diplomate Miodraga Lekića. Neposredan povod za razgovor, „o svemu“, njih dvojice, na platou ispred Dvorca kralja Nikole, biće Markovićev roman „Beogradski trio“, knjiga koja se ne ispušta kad se uzme u ruke. Nedavno sam pročitao roman „Karota“, dobitnika Ninove nagrade Darka Tuševljakovića. Dobar roman, tek malo slabiji od romana „Razgovori s Vješticom“ Vladimira Vujovića, koji mu je bio glavni takmac za najpriznatiju književnu nagradu u regionu. E, ta „Vještica“ biće promovisana u smiraj „Ljetopisa“. Sa Vujovićem, mladim barskim otorinolaringologom, razgovaraće jedan od najelokventnijih ljudi koje znam, advokat Dragan Šoć.

* * *

Uvertira u „Barski ljetopis“ biće pete „Godinjske zvjezdane noći“. Utemeljio ih je moj omiljeni pjesnik Srđan Leković. Tri godine festival je opstajao, kao „improvizacija improvizacije“, na entuzijazmu organizatora i učesnika, od kojih neki nisu baš bili oduševljeni tolikom improvizacijom. Ali, za te tri godine festival je uronio u Godinje kao maslina u plodnu barsku zemlju, da ih više nikad niko ne rastavi. Kad se u sve uključio ovdašnji stomatolog Neven Leković znao sam da je „zvjezdano“ Godinje definitivno sačuvano.

Ove godine festival traje od 3-5. jula i ugostiće, pored ostalih, muzičare Dada Topića, Srđana Marjanovića i Biljanu Krstić, pisca Enesa Halilovića, slikara Gorana Ćetkovića…

* * *

Sve ima svoj kraj, pa i „Barske priče“. Izašla je iz štampe peta i posljednja knjiga iz serijala. U njoj su 165 odabranih priča, uglavnom iz prethodne četiri knjige, kao i 48 fotografija u boji modernog Bara, autora Sergeja Zabijaka. Teško se opraštam od „Barskih priča“. Njihovo pisanje predstavljalo mi je veliki ugođaj. Nevjerovatno koliko je bilo lucidnih Barana u vrijeme kad se živjelo sporije, mekše, bezazlenije, mogu da kažem i poštenije, kad su ljudi umjeli da zaštite druge od sebe i svojih i da naprave štos i na sopstveni račun.

Simpatičnog, atletski građenog Moma Krivokapića ima u desetak priča. Evo jedne:

Na terasi „Bracere“, pored „Optike Rakočević“ sjede Baćo Mićković, nekadašnji inspektor DB, Dejo Vučićević, nekadašnji poslanik Narodne stranke i Momo.

„Eh, što ti je život – kaže Momo – sva trojica smo bivši, udbaš, političar i kriminalac, ali vi ste bivši zavazda, a samo ja mogu da se vratim!“

Promocija knjige „Barske priče, odabranih 165, knjiga peta“ biće održana 8. jula na „Barskom ljetopisu“.

* * *

Nekad sam smatrao da onima koje šah ne interesuje nešto fali, ne samo u intelektualnom smislu. Odavno nemam tako kategoričke sudove o bilo kome, pa ni o onima koji su na „vi“ sa šahom, iako sam prema njima i dalje malo podozriv. Gotova sva moja trajna prijateljstva iskovana su preko šaha.

Poslije skoro 55 godina aktivnog igranja za Mornar (pionir, omladinac, senior), nedavno sam prvi put izašao na rejting listu svjetske šahovske organizacije, FIDE. Šta to znači? Ništa, sem da sam na gubitku. Ubuduće će moji mladi rivali, na petoj ili šestoj tabli, sa malo više respekta sijedati prekoputa mene, a ne kao prije kad su, neoprezno, kidisati od početka da me pobijede, čim me vide u „cvijetu starosti“ i bez rejtinga.

* * *

Jedan mudar čovjek, sa barskog brda Kurilo, uskoro puni 88 godina. U odličnoj je mentalnoj i solidnoj fizičkoj kondiciji i još su dobre godine pred njim. Ali, u posljednje vrijeme, češće nego ranije, pominje „odlazak na Itaku“, uz pitanje: „Zar moram da napustim svu ovu ljepotu?“ Kako mi se bliži ulazak u osmu deceniju, počeo sam i sam da postavljam to pitanje na koje valjanog odgovora nema…