Bošnjaci i „izbori“ - Vijesti.me
BLOG

Bošnjaci i „izbori“

Zadatak glasača je da pridobiju stranku, a ne stranka njih. Toliko o opozicionom rezonu, i to na relativno visokom nivou.

izbori, glasanje
izbori, glasanje (Foto: Arhiva "Vijesti")

U Crnoj Gori su izbori farsa sve od uvođenja lažnog višestranačja pa do danas, ali interesnim grupama organizovanim u političkim partijama ne pada na pamet da bojkotuju takve „izbore“, tako da od bojkota predstojećih, neregularnih izbora, ni ovog puta nema ništa. U takvoj situaciji postavljam sebi i vama pitanje: za koga glasati?

Od uvođenje višestranačja Bošnjaci skoro da nijesu imali izbor. Uvijek su glasali pod pritiskom, mnogo većim nego ostale zajednice u Crnoj Gori. 90-tih pod pritiskom golog, fizičkog opstanka. Kasnije pod nametnutim strahom da će se devedesete ponoviti. Taj strah im je raspirivao režim, a (ne)svjesno potpaljivao veći dio opozicije. Poslije „zaokreta“ režima, manjinske, a posebno bošnjačke glasove u njegovo naručje su gurnuli i crnogorski i bošnjački inteletktualci ili „intelektualci“. Ne biti uz Đukanovića koji je preko noći od ratnika i saučesnika u ratnim zločinama postao „demokrata“, značilo je da ćete, od te, tada veoma glasne „elite“, medijski eksponirane, biti predstavljeni kao izdajnik ili politički analfabeta.

Kada je entuzijazam oko Đukanovića i DPS-a počeo splašnjavati, ista ta „elita“ je počela tražiti da mu manjine otkažu povjerenje, ali bilo je kasno. Đukanović je kao haos majstor ali i politički majstor reagovao i reaguje formiranjem uslužnih a lažno opozicionih partija za apsorbovanje odbjeglih bošnjačkih glasova. Kruna te manipulacije je takozvana Bošnjačka stranka, zatim Pozitivna. U navedenom procesu nemjerljiv doprinos je dao i SDP, vukući dobar dio bošnjačkih glasova, ujedno perući u 18-godišnjoj koaliciji sa DPS-om njegovu ratnu prošlost, abolirajući ga od nje, dajući mu alibi i za sva poratna nepočinstva.

Na drugoj strani, opozicija je uvijek bila nacionalna. Dio te opozicijie je bio formalno građanski – suštinski nacionalni, a dio nacionalistički. Oba dijela su na svoj način gurala manjine, posebno Bošnjake u naručje DPS-a i njegovih satelita. Istovremeno, ta i takva opozicija, što direktno što indirektno, okrivljivala je manjine za svoje izborne poraze, a nije ništa radila da ih pridobije i otrgne iz zagrljaja DPS-a, naprotiv.

Pokret za promjene po formiranju i stupanja na političku scenu je riješio da uđe i uspješno je ušao u taj DPS zabran. Time je potpisao svoj politički kraj. Krenula ja neviđena hajka i propaganda protiv njega, a Medojević je počeo da se gubi, dok se nije potpuno izgubio pretvarajući stranku u privatno preduzeće, sebe u malog stranačkog diktatora, sa retorikom i potezima koji su od građanske stranke napravila nacionalnu, na momente i nacionalističku. I Pozitivna je kao opoziciona partija odmah ušla u dio biračkog tijela manjina, ali se pokazala kao još jedna prevara. I jedni i drugi su delegirali u prvom sazivu manjine u poslanički klub, one su bile u rukovodstvu partija i javno prepoznatljive ličnosti.

Ova dva primjera pokazuju da su se manjine mogle i mogu otrgnuti iza zagraljaja DPS-a.

Od uvođenja lažnog višestranačja, Bošnjaci nijesu imali svojih opozicionih predstavnika u parlamet, osim kroz poslanike SDA i donekle tadašnjeg, nejakog SDP-a. Primjer kontiuniteta odnosa opozicije prema njima je i poslanički sastav ondašnjeg LSCG-a. Iako je LSCG imao 13 poslanika, iako je skoro 30% glasova LSCG dobio upravo od Bošnjaka, nijedan njihov predstavnik nije bio poslanik.

U polemikama na društvenim mrežama sa nekim stranačkim funkcionerima današnjih opozicionih stranaka, isti mi javno kažu: „Nećemo da delegiramo Bošnjake kada oni glasaju za vlast, onda kada nas budu glasali tada ćemo ih delegirati“!!!

Po njima, zadatak glasača je da pridobiju stranku, a ne stranka njih. Toliko o opozicionom rezonu, i to na relativno visokom nivou.

Sada da pređem na sadašnje vrijeme, uz nešto statistike:
U prošlom sazivu parlamenta od strane kompletne opozicije bio je delegiran samo jedan Bošnjak kao poslanik. DPS i njegovi sateliti su ih delegirali desetak!

Upozoravao sam, javno, mnogo prije predstojećih „izbora“, da opozicija, pored ostalog, mora obratiti pažnju na makar približnu zastupljenost manjina na poslaničkim listama i u organima partije ako želi da uđe u manjinsko biračko tijelo, ali džaba(http://www.pcnen.com/portal/2015/11/23/o-profesionalnim-opozicionarima-i-manjinama/).

Evo kakvo je stanje sa zastupljenošću Bošnjaka u opozicionim partijama na predstojećim „izborima“:

– DF, tradicionalno, nema ni jednog Bošnjaka i Albanca na poslaničkoj listi. Pri tome, savez čine jedna nacionalna i 7-8 „građanskih“ partija. U tim „građanskim“ partijama nijedan potpredsjednik nije iz manjina.

– Velika „građanska“ koalicija „Ključ“, koja u najidealnijoj i najoptimističnijoj vrijanti može imati maksimalno 20 mandata, postavila je prvog Bošnjaka na poslaničkoj listi na 21. mjestu. Dakle, ni tu nema Bošnjaka, iako se stalno pozivaju na svoj građanski i multinacionalni karakter i sastav.

– Demokrate su delegirale jednog u dijelu liste koji ima prolaz za parlament. Međutim, u straničkim organima i opštinskim odborima skoro da ih nema.

Dakle, i u novom sazivu biće jedan poslanik Bošnjak na listi kompletne opozicje!

SDP ne računam u opoziciju već saučesnikom DPS-a u sveopštoj propasti.

U sastavu stanovništva Bošnjaka, Muslimana, Crnogoraca islamske vjeroispovjesti ima preko 15%.

Moji prijatelji građanske provenijencije mi u raspravama kažu i: „Zar je to bitno ima li Bošnjaka ili nema na listama“?

Odgovaram im: I te kako je bitno i da smo razvijeno političko društvo, a na predpolitičko, u kojem se čak gleda i plemenska zastupljenost – ali samo na onoj drugoj strani.

Pitam moje građanske prijatelje i poznanike, Srbe i Crnogorce: koliki broj vas bi dao glas „građanskim“ partijima sastavljenim isključivo od Bošnjaka i Albanaca?

Ako iskreno odgovorite sebi, shvatićete o čemu pišem.

Ovakvim sastavom se i šalje poruka Bošnjacima da ih opoziciona većina smatra intelektualno i politički inferiornim, ili da nema povjerenja u njih, ili i jedno i drugo. A to osim što je pogubno – vrijeđa.

Zbog navedenog, prvi put ću poslije 25. godina na ovim „izborima“ dati glas nacionalnoj stranci – Bošnjačkoj demokratskoj zajednici, kao, za sada bar, dosljednoj i čvrstoj opozicionoj stranci bez nacionalističkih ispada.

Čestitam opoziiji što me je poslije skoro trodecenijskog lobiranja za građanske stranke natjerala da shvatim kako njih u Crnoj Gori nema, i da svoj glas dam nacionalnoj.

Usput, pozivam sve opoziciono nastrojene Bošnjake da razmisle o prezentovanim, nepobitnim činjenicama, kada budu donosili odluku o tome kome će dati glas. Ako smatrate da će jednako dobro zastupati i braniti naše građanske ali i nacionalne interese liste na kojima u kontinuitetu nema predstavnika Bošnjaka, i da je to potpuno nevažno, onda dajte glas tim listama. Ako vam to smeta kao što je meni najzad zasmetalo, preporučujem vam da glasate BDZ. Ne zato što je to savršen izbor, već zato što drugog nemamo. I što ako ne cijenimo sebe, neće nas ni drugi cijeniti – kao što je to sada slučaj.

Preuzeto sa: pcnen.com


Najčitanije iz sekcije Blogovi