VIŠE OD POLA PRAZNIH ŠTANDOVA

Ako je pijaca srce jednog grada - Nikšić je na aparatima

"Pijaca je imala kultni značaj, ljudi su i sa potrebom i bez nje, prolazili i cirkulisali kroz pijacu, informisali se, onda je građevinski prepolovljena i osakaćena, a kasnije je i taj prolaz zatvoren kazao je direktor Komunalnog preduzeća Miodrag Muratović
560 pregleda 6 komentar(a)
Pijaca Nikšić, Foto: Printscreen (YouTube)
Pijaca Nikšić, Foto: Printscreen (YouTube)
Ažurirano: 08.02.2019. 07:50h

Ako je pijaca srce jednog grada, Nikšić je na aparatima. Da je nekad - u bivšoj Jugoslaviji čuvena nikšićka pijaca, danas ništa do ogledalo ukupnog industrijkog sunovrata, najbolje znaju oni koji su tu pola svog vijeka.  

"Bilo je mnogo preduzeća koja su radila, Željezara, Boksiti, Pivara, Građevinsko, bilo je 20-30.000 radnika. Skoro svaki peti dan je neko primao platu. Nismo stizali, morali smo po dva puta ići za robu u Podgoricu da bi namirili potražnju koju smo imali tada. Danas je sve drugačije", kazao je prodavac na pijaci Radomir Bubanja.

Svjedoče to i prazni štandovi, kojih je više nego pola. Propadanje pijace išlo je uporedo sa ekspanzijom megamarketa gdje su cijene voća i povrća  niže i za polovinu eura. Da je danas euro veliki kao kuća, svjesni su prodavci koji se ne čude što ih mušterije zaobilaze.

"To je nelojalna konkurencija, svuda u svijetu je to zabranjeno. Idu ispod cijene za koju nabavljaju, đe to ima. Ali, narod je primoran, nemaština je velika i on više ne bira, uzima ono što može da kupi", kazao je Bubanja.

To što građani radije odlaze u markete i piljare, opravdavaju i iz Komunalnog preduzeća koje upravlja pijacom. Direktor Milorad Muratovic kaže da je u 90 posto slučajeva kvalitet te robe isti kao na pijaci, a smatra da bi pijačnu prodaju u život vratila samo dobra poljoprivredna strategija.

"Pijaca nam treba. Iskreno se nadam da će doći do povećanja poljoprivredne proizvodnje, odnosno da će se politika mijenjati na način da se povećava broj stočnih grla i obradive površine", kazao je direktor Komunalnog preduzeća Miodrag Muratović.

Muratović kaže da za prazninu u jednom dijelu pijace ne mogu biti krive visoke cijene tezgi, jer je najskuplji zakup tri eura dnevno. Poput mnogih Nikšićana, smatra da se na funkcionisanje objekta i frekvenciju građana odrazio - prvo, godinama zatvoren prolaz, a sada na tom mjestu i zgrada tržnog centra koja je probila sve rokove izgradnje.

"Pijaca je imala kultni značaj, ljudi su i sa potrebom i bez nje, prolazili i cirkulisali kroz pijacu, informisali se, onda je građevinski prepolovljena i osakaćena, a kasnije je i taj prolaz zatvoren. To što je sad otvoren, to je krajnje neuslovno, trebaju ti ribarske čizme da prođeš zbog vode koja je prisutna na radilištu, jer ipak je ono radilište sa južne strane", kazao je Muratović.

Poneko ipak prođe, ali praznih ruku..

Nikšićki hroničar Maksim Vujačić pijacu pamti od 55. godine i smatra da je važno održati je u životu.

"Jedna od preostalih ambijentalnih cjelina. Stara varoš je narušena i devastirana, Trebjesa je zaštićena i ostalo je još samo ovo da se hvalimo, dičimo i da se mi stariji prisjećamo kako je to nekad bilo", kazao je hroničar Maksim Vujačić.

Na kraju se, ipak, namecće jedan zaključak.

"Žute dunje i orasi, mi smo diko siromasi", zaključuje Bubanja.