Nikšićanin Vojkan Todorović jedini je u tom gradu i jedan od rijetkih u državi koji se bavi obaranjem ruku.
U drevnu vještinu se zaljubio još u djetinjstvu gledajući kultni film "Obarač" sa Silvesterom Staloneom, da bi vremenom napredovao posvetivši se vježbi i ozbiljnim istraživanjima discipline koja je, otkriva, najpopularnija u Rusiji i Americi.
Ne smeta mu što se u Crnoj Gori organizuju tek sporadična pojedinačna takmičenja, pa sanja da u budućnosti šake ukrsti sa profesionalcima na evropskim i svjetskim takmičenjima.
Vještina kojoj se posvetio ovaj momak u Crnoj Gori ne donosi ni novac ni popularnost. Ipak, Vojkan Todorović odmalena je ostao fasciniran obaranjem ruku.
"Sve je počelo od filma "Over the top" sa Staloneom, gledao sam film sa bratom i svidjelo mi se. Onda smo stalno obarali ruke. Sve dok nijesam vidio takmičenje prije četiri godine, prijavio sam se, međutim vidio sam da to nije to bez treninga", objasnio je Todorović.
I tako je počeo da kanališe svoju snagu, ugledajući se najviše na Ruse, za koje otkriva da su neprikosnoveni u ovoj disciplini.
"Vježbe su za prste, šaku, podlakticu i biceps. A literaturu, rusku, jer Rusi su najbolji u tome. I kod Amerikanaca je to sad popularno. Postoji čovjek koji je neporažen 26 godina, zove se Džon Brznek. Porazio ga je tek poslije 26 godina Aleksej Vojevoda iz Rusije", priča Todorović.
Vojkan kaže da nije sve u snazi i da je tehnika jednako bitna. Osim mišića, važan i kliker jer na profesionalnim mečevima nema puno vremena za razmišljanje.
"Imaju tri vrste tehnike, a svaka tehnika ima kontratehniku. Bukvalno se u sekundi tehnika prilagođava, možda primijenite istu tehniku kao protivnik ako osjećate da ste jači. Mora brzo da se razmišlja jer meč traje jednu sekundu, nema prava na grešku", rekao je Todorović.
Kao profesionalac uz obaranje ruku u neprofesionalnoj atmosferi u Crnoj Gori, učestvovao je na rijetkim takmičenjima gdje su se nadmetali pojedinci.
Usamljenost ga neće spriječiti da ide dalje,jer kaže da je već u susjedstvu situacija drugačija.
"Ne postoji nijedan klub , sa mnom su samo tri momka koji to treniraju u Crnoj Gori. Treba da se napravi nekoliko klubova u nekoliko gradova, da bi se formirao savez i češće organizovala takmičenja. Cilj bi bio da odem na evropsko takmičenje da probam, pa onda na svjetsko sa Rusima", kazao je Todorović.
Sanja i da mu se trud jednom isplati.
Ima Kanađanin s kojim se dopisujem, on je bio broj jedan u svijetu nekad. Dosta zarađuju, tamo su i po 500.000 nagrade.
U kvartu kod bolnice, napravio je profesionalni sto za obaranje ruku za sve koji su radoznali da se oprobaju i možda zavole ovaj sport.
Bonus video:
