Divna priroda i ekološka drzava, stanovnicima Crne Gore izgleda nisu brana da smeće ostavljaju gdje stignu.
Ponašamo se kao da poslije nas neće doći nove generacije i kao da su prirodni resursi neuništivi.
U Podgorici, šut i otpad u koritu rijeka, smeće pored kontejnera, i komentari građana da oni to nikada ne rade.
A ko onda radi?
Prvi dan proljeća osvijetlio je sve ljepote prirode u Crnoj Gori. Sunce i puno šetača svugdje gdje krenete, ali ako zađete pored rijeka i po periferiji dočeka vas smeće.
Smeća je bilo preko puta hotela Podgorica, na Koniku, pored osnovne škole u Zagoriču. .....
Ekolozi tvrde da se loše stvari po ko zna koji put ponavljaju.
"Čak i sa terasa bacaju smeće, vjerujemo da postoje ovakve prakse još na nekim područjima u gradu, takođe, vrlo često je da ukoliko nije kontejner u nekoj blizini, recimo na pedeset ili sto, metara, a tu je korito rijeke, da se mnogo često odlaže u samo korito, vidite na šta nam liči Ribnica, vidite na šta liči Morača. To je prosto, lice našeg grada, profil karakterni, kulturni naših građana", kazala je Nataša Kovačević iz NVO Green Home.
Građani primjećuju smeće na svakom koraku. I kažu da oni ne zagađuju okolinu.
"Ja to ne mogu da objasnim, ja to nikada ne bih uradila. Ja vidim, s balkona gledam kako bacaju, pored kontejnera, spuste dolje, to je katastrofa. Tu su i paščad mrtva i mačke, to smrdi, kada počne vrućina, to je katastrofa. Šta je lijek, kako riješiti probleme? Ja bih kažnjavala".
"U školi učimo da ne zagađujemo prirodu"
"Gdje ste vi živjeli? U Hagu. I kako je u Hagu? Perfektno, dok umrem patiću za Holandijom. Kako je moguće da je tamo čisto, a ovdje nije? Hehe, nemojte me zasmijavati, kako je moguće da je ovdje...300 godina nećete biti ono što je Holandija, treba prvo imati ovdje (pokazuje čelo)"
U Green home-u pozivaju nadležne da počnu da kažnjavaju, ističući da je to moguće, jer su u saobraćaju npr. tako riješeni neki problemi. Napominju da nemamo svijesti i ne znamo da prepoznamo javni interes.
"Ono što izostaje u našem društvu je samosvjesnost i odgovornost i taj kolektivni osjećaj da je priroda nešto što je naše i zajedničko i da smo svi pojedinačno pozvani da štitimo prirodu i da se pobrinemo za one štete koje već postoje, odnosno otpad koji se nalazi rasut svuda u prirodi", rekla je Kovačević.
Zato moramo raditi sa djecom, od najranijeg uzasta.
"Da shvate koja je to vrijednost životne sredine, koja je to vrijednost svakog drveta, biljke, šta ona znači za nas, da bi oni osjećali empatiju i da bi preuzeli na sebe da se brinu o prirodi koja ih okružuje", objasnila je Kovačević.
Kako bi prirodu bolje čuvali, jer smo, iako to nije baš svima jasno, i mi dio nje.
Bonus video:
