VJEŠTE RUKE NIKŠIĆANINA MILOŠA ZVICERA

Dok čeka posao inženjera, ovaj mladić radi kao metalostrugar

Miloš se razumije i u elektriku, pa ga komšije često zovu kad im zatreba majstor
489 pregleda 18 komentar(a)
Miloš Zvicer, Foto: Screenshot (YouTube)
Miloš Zvicer, Foto: Screenshot (YouTube)
Ažurirano: 12.02.2019. 00:41h

U Crnoj Gori posle osnovne škole sve manje djece se odlučuje na zanat. Ipak, u Nikšiću živi mladić koji je na zanat otišao nakon završenog fakulteta.

Dok čeka posao kao inženjer zaštite životne sredine, Miloš Zvicer radi kao metalostrugar, popravlja struju, a nije su mu starni ni poslovi sa kamenom. Uz sve to, on odlično barata fotoaparatom, od kog u iščekivanju posla i zarađuje, a opušta se najradije uz muziku sugrađanina Miladina Šobića. 

"Išao sam na praktičnu nastavu kod profesora i radili smo od osnovnih do najsloženijih operacija na strugu... Većinu stvari ovdje za studio ja sam radio, sve sitne djelove, šarafe za fotoaparate, pantografe, zatezače za platna", priča Miloš za TV Vijesti.

Tvrdi zvuk mašine, za Miloša je muzika, jer cijeni sve što stvore ruke. Ipak, Nikšićani ga prepoznaju kao fotografa. Umjetničkom fotografijom ugađa sebi, a komercijalnom i sebi i drugima, jer od toga zarađuje. Nedavno je udovoljio i paru iz Napulja.

"Fotografisanje vjenčanja je jedan od najodgovornijih poslova koji vam neko može dati. To je jednom i ljudi te fotografije čuvaju zauvijek. Tako da morate svaki segment, kompoziciju, stav i svjetlo bez kog nema fotografije", kaže Miloš.

Miloš se razumije i u elektriku, pa ga komšije često zovu kad im zatreba majstor. Posao u kom se samo jednom griješi naučio je od đeda, a kako mu ide od ruke povjeren mu je i prvi ozbiljan električarski posao na ovogodišnjem Bedem festu.

"Jednog dana posle mog dugog uvjeravanja da me nauči da radim oko struje. Sve mi objasni u kratkom roku. Za jedno 10-ak dana đed dođe kod mene u podrum, okreće se i vidi razvodnu tablu. Pita ko je uradio i kaže svaka čast. I tako je onda počelo...", priča mladić

Čekajući trenutak da znanja sa fakulteta pretoči u djela, Miloševe ruke ne smiju ostati besposlene. Barata još i glijetom, špicama i varom, a u dvorištu svoje zgrade je počeo da zida bunar. Kad mu treba opuštanje od svega, prsti su mu zauzetu gitarskim žicama.

"Živa želja da naučim zbog našeg neprevaziđenog sugrađanina Miladina Šobića, jer ja sam se podigao uz njegove pjesme."

I Još jedna Miloševa strast - sakupljanje starih stvari, naročito fotografija od kojih je u svom studiju napravio porodično stablo.