Javnost ima pravo da zna, a državni organi masovno krše ovo ljudsko pravo

Ministarstvo poljoprivrede već pola godine ćuti o tome ko je u tom resoru o trošku države pušio cigarilose, vrijedne 48 eura
120 pregleda 1 komentar(a)
Zaštita ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, Foto: Screenshot(TvVijesti)
Zaštita ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, Foto: Screenshot(TvVijesti)
Ažurirano: 28.09.2015. 18:26h

Jedno od osnovnih ljudskih prava je pravo na informisanost. Sudeći prema nalazima kako državne Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, tako i civilnog sektora i novinara, državni organi masovno krše to osnovno ljudsko pravo.

Od očiju javnosti se najčešće kriju dokumenta o javnoj potrošnji, ugovori, kao i sve informacije koje bi mogle pomoći u otkrivanju korupcije i eventualnih zloupotreba.

Ministarstvo poljoprivrede već pola godine ćuti o tome ko je u tom resoru o trošku države pušio cigarilose, vrijedne 48 eura.

Taj slučaj mozda najbolje ilustruje na kojem je nivou transparentnost crnogorskih državnih organa.

U Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, kažu da nekih pomaka ima, ali i da njihova istraživanja jasno pokazuju koji državni organi u najvećoj mjeri kriju informacije od javnog interesa.

"Mi najčešće imamo zalbe protiv Poreske uprave, jer oni odbijaju zahtjev za Slobodan pristup informacijama kada je u pitanju npr. bilans stanja, bilans uspjeha izgovarajući se tajnom, Ministarstvo finasija, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo prosvjete i naravno Elektroprivreda Crne Gore", rekao je Radenko Lacmanović, član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Do sličnih rezultata došao je i Centar za građansko obrazovanje.

"Među organima od kojih je najteže doći do informacija svakako se ističu Minstarstvo finansija, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, kao i Ministarstvo ekonomije", kazala je Mira Popović iz ove NVO.

Ono što je zajedničko informacijama koje se taje od javnosti je novac.

"Još uvjek je veoma teško doći do informacija koje se uglavnom tiču trošenja novca iz državne kase i raspolaganja državnom imovinom. Mi smo u više navrata pokušavali da dobijemo privatizacione ugovore vrijedne milione i miljarde eura", kazala je Mila Radulović, novinarka ND Vijesti.

"Informacije koje se najčesće skrivaju od javnosti su ugovori", dodao je Lacmanović.

Iako imaju pravo da znaju, građani ovu demokratsku ideju još nijesu prigrlili. Prema nalazima Agencije, zahtjeve u čak 80 odsto slučajeva podnose nevladine organizacije, zatim građani, a najmanje mediji.

"Mi nažalost, pogotovo mi u dnevnim medijima nemamo dovoljno vremena jer nakon upućenog zahtjeva, mi moramo da se žalimo, da uplaćujemo drzavi takse, da tražimo novac koji uglavnom mediji nemaju da ulože u traženje dokumenata", kazala je Radulović.

U Centru za građansko obrazovanje smatraju da je loša zakonska regulativa jedan od uzroka ovako zatvorenog državnog sistema.

"Mi smo vec vise puta ukazivali na nedostatke u pogledu sankcija koje propisuje Zakon, na sam postupak trazenja samog zahtjeva, naravno kasnije postupka pred Agencijom, a uz to imamo problem sa izuzetno visokim troškovima postupaka", tvrdi Popović.

Dok se svi ti nedostaci ne poprave, mi ćemo i dalje čekati odgovor na pitanje ko sve puši o trošku države.

Bonus video: