Dok u Podgorici propadaju najbolje tekovine socijalistickog nasljeđa, vlast je odlučila da gradi spomenik Josipu Brozu Titu.
Arhitekte vjeruju da su se respekt i sjećanje na bivšeg doživotnog predsjednika bivše velike države, a prvenstveno na postignuća tog vremena mogli izraziti na moderniji i osmišljeniji način, kao što su to učinili neki veliki gradovi poput Berlina, Krakova i Budimpešte.
Primjećuju međutim i da je hitno postavljanje spomenika Titu imalo potpuno drugačiji cilj.
Tito će 19. decembra na Dan oslobođenja Podgorice, dobiti spomenik, još se ne zna tačno gdje. Odluka je donesena na brzinu, po običaju je podijelila javnost, ali ne samo po liniji za i protiv Titovog nasljeđa.
"To je zapravo početnički entuzijazam čovjeka koji je stigao na funkciju, to je u rangu Mugošine izjave pet bazena, s tim što nije toliko baš ambiciozna. Ista vlast koja je sklonila bulevar Lenjina, sklonila Moše Pijade ulicu, Trg Ivana Milutinovića, sad odjednom joj pada na pamet da digne spomenik Titu", istakao je Đuro Radosavović, pisac.
"U istom danu kada se donosi odluka o postavljanju spomenika Titu, odbija se inicijativa za zaštitu parka na lijevoj obali Morače, što je isto jedna od tekovina tog vremena, očigledno je da tu ne postoji nikakva kulturna strategija, da ne postoji jedan integrativni momenat u tim odlukama, nego su to neke pojedinačne odluke koje vjerovatno treba da skrenu pažnju sa nekih "bitnijih" stvari", kazao je Aleksandar Ašanin, arhitekta
S druge strane spomenici koji slave narodnooslobodilački rat od 1941. do 1945. propadaju.
Jedan od njih je i onaj Svetlane Kane Radević upravo u blizini Podgorice.
Ni spomenik palim borcima lješanske nahije na Barutani, ne nalazi se baš u najboljem stanju
"Rasipa se, a bogami je bilo devastacije od strane pojedinaca kojima je ovaj spomenik smetao, tih pet-šest hiljada je uloženo za vrijeme perioda kada je Mugoša bio gradonačelnik", kazao je Borivoje Banović iz Saveza udruženja boraca narodno-oslobodilačkog rata (SUBNOR).
Sve su glasnije optužbe da Glavni grad nije uspio da očuva i unaprijedi nasljeđe Titovog vremena, kada je Titograd urbanistički razvijan po mjeri građana, a ne investitora.
Takođe, nije doslo ni do valorizacije komunističkog nasljeđa u kulturno istorijskom smislu. Da je to moguće i itetako isplativo, pokazuju primjeri niza gradova bivšeg Istočnog bloka.
"To su mnogo pametniji koncepti, imate u Berlinu Muzej Njemačke demokratske republike, gdje možete da vidite čitav život istočnog Berlina, kako se živjelo sa druge strane gvozdene zavjese, u Budimpešti imate čuveni Memento park, gdje su sve statue iz perioda socijalizma. Imate u Krakovu Novu Hutu", poručio je Ašanin.
Podgorica je međutim i dalje u fazi podizanja spomenika, a evo odgovora na pitanje Televizije Vijesti zašto se ne razmišlja o tome da se po uzoru na druga pozitivna evropska iskustva napravi Muzej Tita ili Titograda, da se otvori Spomen park ili preuredi neka fabrička hala:
"Podsjećamo da u okviru kasarne Marko Miljanov Popović postoji Spomen soba u kojoj se čuva treći odlivak spomenika koji je radio Antun Augustinčić. Namjera Ministarstva odbrane je da se u okviru rekonstrukcije kasarne napravi vojni muzej", navodi se u odgovoru Glavnog grada.
"Jedan spomenik koji se planira Titu ispada kao da je više prst u oko nekim novočetnicima koji ne znaju šta su četnici, vrlo vjerovatno kao što ovi ne znaju šta je antifašizam. Da se napravi Muzej koji bi bio posvećen ne samo Titu, već tom fenomenu Titograda, to bi zaista bilo fenomenalno", rekao je Radosavović.
Bonus video:
