Ko god je imao priliku da vidi djela akademskog slikara Milovana Mikija Radulovića, lako će prepoznati njegov atelje. U Rastovcu, desetak kilometara od centra Nikšića, ovaj vrsni umjetnik provodi veći dio godine, a prostor u kome stvara prilagodio je upravo sebi i svojim osjećanjima koje prenosi uljanim bojama na platno.
"Većinu ovoga u ovom ateljeu sam ja radio uz pomoć prijatelja. Oduvijek mi je želja bila da imam nešto ovako, da me podjseća na djetinjstvo, a da je funkcionalno, da je prijatno i za mene da boravim i prijateljima", kaže Radulović.
Atelje je nastao spontano, kakav je sam Radulović i u životu i u umjetnosti. Slika samo kada uživa, u čemu mu prostor koji je sam stvorio mnogo pomaže.
"Ateljei uopšte su prostori gdje najviše caruje istina. Ne bih mogao da slikam da je ovo u nekoj zgradi, soliteru, u nekom podrumu. Moram da se ugodno osjećam", ističe slikar.
Rad u ovakvom ambijentu za Radulovića je izazov. Njegove slike na kojima najčešće predstavlja razne pejzaže, uglavnom otvorene prostore, nebo, planine, stare kolibe, potpuno su se srodile sa starinama koje dominiraju u ateljeu izgrađenom od kamena i drveta.
"Ja ne slikam ono što vidim, nego ono što sam vidio. To su sve utkane neke slike iz ko zna kojeg momenta i kojeg mjesta, a ta širina velika, taj vazduh i ta svjetlost je vjerovatno traženje slobode. Jer sloboda se ne može platiti", ističe Radulović.
Za ovog vrsnog umjetnika, umjetnost je u jednostavnosti, kao što treba da bude i način življenja.
"Za mene su samo tri stvari koje cijenim, kojih se držim i koje poštujem. To je zdravlje, sloboda i ljubav. Bez toga nema života. Gotovo", jasan je Radulović.
Mikija dobro pamte i brojne generacije kojima je predavao u nikšićkoj gimnaziji. Kao penzionisani profesor i akademski slikar iza sebe ima više od 40 samostalinih i oko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, kao i brojne nagrade. Žar za slikanjem, kaže ne jenjava, iako polako gazi osmu deceniju.
Bonus video:
