Stoperi kroz Crnu Goru: Obično nam stanu dobri ljudi

Turistička putovanja su nešto što se unaprijed planira. Kada krenete na more ili na planinu obično uplatite aranžman i znate gdje ćete odsjesti i kojim prevozom ćete putovati. Ali ima i onih koji idu tamo gdje ih put nanese
139 pregleda 1 komentar(a)
stoperi, Foto: Screenshot (YouTube)
stoperi, Foto: Screenshot (YouTube)
Ažurirano: 26.08.2018. 17:42h

Sa visoko podignutim palcem, stoperi čekaju prevoz do naredne destinacije. Jona je krenuo iz rodne Njemačke na put preko Francuske, Italije, Slovenije, Hrvatske i došao do Srbije odakle putuje zajedno sa dvojicom stopera iz Rumunije. Kamionom su stigli do crnogorske granice a dalje nastavljaju kada naiđe vozač koji je spreman da ih primi za saputnike.

"Stopiram sa svojim prijateljima do Podgorice, a potom nastavljamo dalje ka Albaniji. Čekamo oko sat vremena", kaže za TV Vijesti Jona iz Njemačke.

Stoperi kažu da im je pored podignutog palca potrebno i veliko strpljenje jer nekada imaju sreće da do prevoza dođu brzo ali nije uvijek tako.

"U prosjeku čekam oko sat vremena, što je dobro. Jednom mi se desilo u Zapadnoj Evropi da sam čekao osam sati", kaže Metju iz Češke.

"Nekada je veoma teško stopirati. Hiljade automobila prođu pored vas, a vama je u glavi samo misao - hajde više, molim vas. Naročito je teško stajati satima na kiši, snijegu ili užarenom asfaltu, dodaje Jona.

Autostoperi putuju kako bi upoznavali ljude i uživali u prirodi i hrani zemalja u koje dolaze.

"Ja sam veliki fan hrane uvijek, neke ukusne hrane kao što su ćevapčići. U prosjeku trošimo od 5 do 10 eura dnevno na to. Takođe važan mi je kontakt sa ljudima. Obično ljudi koji stanu stoperima su dobri ljudi", naglašava Jona.

"Najviše volim prirodu a takođe i da upoznajem ljude. U svakoj zemlji u kojoj sam bio ima lijepih mjesta", dodaje Metju.

Na putovanje nose vrlo malo gardarobe, a pored toga u njihovom prtljagu se mogu naći upaljač, sprej za insekte, baterijska lampa, jakna za kišu kao i nekoliko baterija za telefon. Najvažnije je međutim ponijeti šator ili vreću za spavanje jer uglavnom spavaju na otvorenom.

"Prethodne noći smo spavali u blizini benzinske pumpe, pored puta", navodi Jona. "Nekad spavam u hostelu, nekad na otvorenom. Važno je da je blizu pitke vode", cijeni Metju.

Jona i njegovi saputnici dalje nastavljaju do Istanbula odakle će se stopom vratiti nazad u svoje domovine samo drugačijom maršutom od one kojom dođu do Bosfora. Oni će tako preći više hiljada kilometara i obići oko desetak zemalja bez ikakvih troškova prevoza.

Bonus video: