profesor kineskog

Pola mojeg je u Kolašinu, pola u Pekingu

"Kineski se uči radom. Veoma je bitno za svaki jezik, posebno kineski, družiti se što više"
463 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 12.05.2014. 18:58h

Rođen u Kolašinu. Školovao se u Beogradu i Pekingu. Veselin Kovijanić jedan je od rijetkih ljudi sa ovih prostora koji su naučili kineski jezik.

"Problem u kineskom jeziku su tonovi, ako ton ne izgovorite pravilno, onda vas Kinez neće razumjeti"; počinje priču profesor Kovijanić, "Obrazovani čovjek, koji završi fakultet, obično zna jedno 7-8.000 znakova, isto tako, da bi čitali novine, morate znati 3-4.000 znakova."

Zahvaljujući saradnji Jugoslavije i Kine, omogućeno mu je da studira kineski jezik u Pekingu. Po povratku je radio kao prevodilac u državnim organima, a kineski je, kaže, bilo teško naučiti.

"Kineski se uči radom. Veoma je bitno za svaki jezik, posebno kineski, družiti se što više",

Kada bi gledali po materijalnim parametrima, kaže Kovijanić, naš čovjek raspolaže sa više; ljepše mu je uređen stan, ima svoje dvorište, ali Kinez obično mnogo srećnije živi.

"Svjesniji su svog vremenskog trajanja života, onda se trude da su posvećeni zdravlju mozga i razmišljanja. Konfuči je rekao jednom: Vidim idu tri čovjeka, najmanje dvojica su moji učitelji. Oni se trude da uče od drugog", kaže Kovijanić za TV Vijesti.

Na pitanje odakle je, iz Kolašin ili iz Pekinga, Kovijanić odgovara:

"Negdje na tom putu, pola mojeg je u Kolašinu, pola u Pekingu."

Prilog u cjelosti možete pogledati u emisiji "Bez granica"

Galerija

Preporučujemo za Vas