Pobijedili smo protiv Gane, ali jos jednom i po ko zna koji put pokazali da bolje igramo, nego što navijamo.
Nema međunarodne utakmice na stadionu pod Goricom koja prođe bez problema. Nema, pa nema.
Možda će se mnogi zapitati šta se dogodilo protiv Gane. Dogodilo se to da su se sa tribina nekoliko puta čuli ozloglašeni majmunski krici koji su na svim stadionima sinonim za rasizam i vrijeđanje igrača tamne boje kože.
Nisu se čuli konstantno, majmune je oponašala manja grupa navijača nakon nešto žešćih duela na terenu, a da je u pitanju bio takmičarski, a ne prijateljski meč nema sumnje da bi u izvještajima zvaničnih lica bili oštro primijećeni.
I vjerovatno bi Savez platio još jednu novčanu kaznu, u najboljem slučaju.
Gostovanje Gane oslikalo je način na koji crnogorski navijači doživljavaju utakmicu. Bilo je svega na tom meču: i aplauza gostujućoj himni, i navijanja za naše, i zahtjeva da selektor podnese ostavku i ovacije zvijezdama gostujućeg tima, i baklje na tribinama i na terenu i naravno tamna mrlja rasizma.
Potpuno luda kombinacija, neartikulisana, poput krika naših. A da li su naši, majmunski jesu sigurno.
Na stadionu su ipak najmanje dvije Crne Gore. Kako je recimo moguće da Kevin Prins Boateng, fudbaler zvučnog imena više puta tokom zagrijavanja otpozdravlja egzaltiranoj publici koja ga prvi put vidi uživo, a da recimo nakon starta njegovog manje poznatog saigrača koji nema tako atraktivno ime, ta ista publika oponaša majmune.
Da li bi i Kevin Prins nakon ovacija doživio i uvrede, da je baš on napravio grublji faul ili izveo žešći start? Ne vjerujemo.
Na kraju, zašto je Kevin dočekan kao fudbalski princ, a njegov saigrač kao majmun? Da li se to i u fudbalu strašimo da podviknemo na prinčeve?
Vratimo se malo unazad. Prije skoro 6 godina, Andrea Pirlo, italijanski as, pet minuta je otpozdravljao podgoričkoj publici dok je izlazio iz igre, iako su nas "azuri" razvalili na toj utakmici, dobili nas 2-0, lako i bez otpora.
Lijepo, reklo bi se, kulturno i dostojanstveno. Međutim, nekoliko godina kasnije, golman poljske reprezentacije koji se ne zove Andrea, nego Pržemislav, a preziva Titon, mogao je da ogluvi nakon što su oko njega sa sjeverne tribine padale petarde, jedna, druga, treća...
Utakmica nije prekinuta jer je delegat bio milostiv.
Koja je razlika između Pržemislava i Andree? Ista kao između Kevina Prinsa i njegovog sunarodnika iz Gane. Jedan je zvijezda u očima crnogorskog navijača, a drugi tamo neki Poljak ili crnac.
A svakako je to samo još jedan naš primjer idolopoklonstva. Dvije su Crne Gore pod Goricom. Jedna navija za svoje, a poštuje protivnika, bez obzira da li je protivnik Pirlo, neki Poljak ili neki tamo anonimac iz Gane.
Druga Crna Gora krešti.
Bilo je zaista svega u ovih nekoliko godina našeg fudbalskog postojanja. I masovnog navijačkog stampeda na teren, i tuče između naših navijača na tribinama, baklji, petardi.
Fudbalski savez Crne Gore do sada je zbog navijača platio kazne FIFI i UEFI u vrijednosti od 120 hiljada eura. Toliko otprilike košta izgradnja jednog terena sa vještačkom travom.
Bilo je svega i na klupskim međunarodnim utakmicama, Zeta i Rudar su još prije sedam godina novčano kažnjeni upravo zbog majmunskih krika. Budućnost mora da odigra jedan meč na praznom stadionu zbog nereda na utakmici sa poljskim Slaskom.
I nakon svega, kakav je prosječni crnogorski ljubitelj fudbala? Pomalo je navijač našeg tima, da, pomalo, jer ne oprašta slabiju igru. Poštuje svjetske zvijezde, čak im se i klanja, ali malo slabije igrače nikako ne može da podnese pa je zato pomalo i rasista.
Usput voli i da baci neku petardu, mogao bi da se pobije bez problema, a nije ni prezadovoljan selektorom. Kompleksa neka ličnost.
Bonus video:
