Danas je 25 godina od čuvenog mitinga u Podgorici, nakon kojeg je tadašnje crnogorsko rukovodstvo podnijelo ostavke, a na vlast došla nova garnitura koju su predvodili današnji premijer Milo Đukanović i Momir Bulatović.
Miting je bio kulminacija takozvane antibirokratske revolucije kojom su osim u Crnoj Gori, pala i rukovodstva u Vojvodini i na Kosovu.
Učesnici AB revolucije nakon četvrt vijeka različito ocjenjuju njene posljedice.
Tog 10. januara, 1989. godine, prvi ka Skupštini Crne Gore uputili su se radnici "Radoja Dakića", kojima su se zatim pridružili studenti i građani.
"Mi smo tada očekivali da se borimo za pravedniji svijet i za veću solidarnost i za moralnoe vrijednosti. Desilo se nešto da se poslije toga izvrglo to u nešto drugo", kazao je Milan Vukčević radnik fabrike "Radoje Dakić".
Događanje naroda, kako je nazvan januarski dvodnevni miting, bio je kulminacija tzv. antibirokratske revolucije u kojoj su smijenjena partijska rukovodstva Crne Gore, Kosova i Vojvodine a na vlast došle njihove mlađe kolege iz Saveza komunista.
"Predsjedništvo centralnog komiteta jednoglasno je odlučilo da centralnom komitetu podnese neopozivu ostavku", kaže Miljan Radović iz Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore.
U organizacionom odboru mitinga bio je i, tada radnik "Radoja Dakića", Predrag Bulatović.
"Jednostavno započeo je jedan proces unutrašnjih promjena u Crnoj Gori koje nijesu bile izazvane sa strane. To je bio jedan važan i značajan događaj za Crnu Goru. Mislim da su pozitivan i sadašnji položaj i situaciju u Crnoj Gori odredili mnogi događaji kasnije, koji nemaju neke direktne veze sa tim događajem", kaže Bulatović.
Za Rada Bojovića, koji je kasnije bio član Saveza reformskih snaga, politički smisao AB revolucije u Crnoj Gori bio je vrlo jednostavan.
Kaže da je, u predvečerje raspada Jugoslavije, ideja velikodržavne beogradske politike bila da sruši tadašnje projugoslovensko rukovodstvo u Podgorici i dovede na vlast svoje poslušnike.
"Pod okriljem uličnog bunta tada se u Crnoj Gori ustavri desio državni udar. Mi smo dobili pučističku politiku, dobili smo namještenike tadašnjeg beogradskog režima i Slobodana Miloševića i mislim da posljedice te politike, nakon koje Crna Gora ulazi u duboki politički, moralni, ekonomski sunovrat i kolaps osjećamo i dan danas".
Bojović ističe da je sadašnje stanje upravo posljedica AB revolucije.
"Crna Gora još nije dostigla taj BDP iz 89. godine, sa satanovišta socijalne jednakosti društvo je bilo mnogo uređenije, stepen siromaštva nije bio ni približan današnjem. Vjerujem da dok se Crna Gora ne oslobodi AB pretorijanaca I dok centralna politička partija koja je izašla iz tog zlog duha 90-ih – DPS ne ode sa vlasti nije moguća emancipacija crnogorskog društva", kazao je Bojović.
Prema njegovim riječima na mitingu 89., na kome je prema procjenama, bilo oko 30.000 ljudi, otišao je jedan ali ustoličen novi jednopartijski sistem.
Bonus video:
