cetinje, jedna priča

Bio jednom jedan Obod. I Nagib. Otjeraše Nagiba, ugasi se i Obod

Cetinje je u zlatnoj Sinanovićevoj eri imalo stopu nezaposlenosti 0 odsto. Sinanović je razvijao i "Radoje Dakić", "Bagat"... ipak je zaboravljen
597 pregleda 11 komentar(a)
Ažurirano: 21.12.2012. 12:28h

Nekada, ne baš tako davno, na Cetinju je postojala jedna fabrika po imenu Obod. I njom je upravljao jedan Petar Sinanović zvani Nagib. Stvorivši radničku klasu i donijevši prosperitet tom gradu, nestao je. A sa njim i Obod.

Odrastanje na Cetinju devedesetih i posmatranje ekonomskog sunovrata tog grada učinilo je da mladi reditelj Gojko Berkuljan svoj dokumentarni film "Cetinje-Obod-Nagib" posveti usponu i padu nekadašnjeg industrijskog giganta.

Berkuljan već duže ima ideju o filmu posvećenom Obodu. Za njega je Obod simbol društvenog napretka i blagostanja, spomenik jednog vremena.

Sa političke strane svako može da se ne složi sa tim i kaže da je to vrijeme komunizma, u kojem je Obod prosperirao, bilo pogrešno.

"Ne možemo zanemariti da je sa ekonomske strane društvo u to vrijeme stajalo mnogo, mnogo bolje", kaže Berkuljan.

O nekadašnjem direktoru Sinanoviću, kao idejnom tvorcu Oboda i vizionaru u filmu govore nekadašnji radnici te fabrike, Marko Perović, Ljubo Prlja, Ivo Ratković i Rajko Ivanović.

Perović

"Poslije odlaska republičke administracije iz Cetinja, Cetinje je ostalo na goloj poljani, ali se pojavljuje inženjer Petar Sinanović koji stvara Obod, sa Obodom i radničku klasu, od koje je tražio i radnu i tehnološku disciplinu", kaže Marko Perović.

Perović je djed reditelja filma i upravo zahvaljujući njemu, mladi autor je uspio da nađe i njegove prijatelje, ostali nekadašnji radnici cetinjske fabrike.

"Kad god sjednu u kafanu ti ljudi evociraju uspomene na to doba. Nevjerovatna je nostalgija koja se osjeća kod njih, jer oni su stvorili Obod, a onda je glava tom gigantu otkinuta bez ikakvog razloga", kaže Berkuljan.

Sličnu situaciju imate u filmu, za Živka Nikolića. Njega su bukvalno oni ubili, a danas se veliča. Isto se dešava i kad je industrija u pitanju - Petar Sinanović je započeo Obod, a tadašnja vlast ga je otjerala

Sinanović je, kaže Berkuljan, od zaposlenih tražio da rade, zahtijevao je disciplinu, a zauzvrat su dobijali plate, a za njih je bilo obavezno i da iskoriste odmor od 15 dana u odmaralištvu na Kamenovu.

Sjeća se kad je Sinanović otišao iz Oboda.

"Nismo znali tačno kad je otišao. Znamo da su došla tri čovjeka iz opštinskog komiteta, koji su ga zamijenili", sjeća se jedan od nekadašnjih radnika fabrike.

"On nije pošao, nego su ga poćerali", dodaje drugi.

Prisjećajući se događaja iz sredine pedesetih godina, jedan od nekadašnjih zaposlenih u Obodu, priča o vremenu kada je Sinanović predložen za poslanika Skupštine Crne Gore za pitanja privede. Sinanovića je trebalo da biraju sindikalni delegati kojih je bilo 28, a protivkandidat mu je bio neko iz komiteta. Od njih 28, za Sinanovića je glasalo njih 25.

Za Sinanovića samoupravljanje u nekim segmentima je bilo u redu, ali je bio mišljenja da, u početku kad se industrija razvija, kad radna snaga još nije na visokom nivou obrazovana, ona ne može da odlučuje o pojedinim stvarima koje se tiču razvitka jedne fabrike

Sinanović, priča reditelj filma, nije bio partijski čovjek, nije imao partijsku knjižicu.

"Nije odgovarao, bio je dosta svojeglav. Prema njegovom mišljenju, samoupravljanje u nekim segmentima je bilo u redu, ali je bio mišljenja da, u početku kad se industrija razvija, kad radna snaga još nije na visokom nivou obrazovana, ona ne može da odlučuje o pojedinim stvarima koje se tiču razvitka jedne fabrike", kaže Berkuljan, dodajući da je Sinanović iz Oboda protjeran upravo zbog svoje tvrdoglavosti, svojih takvih stavova, protivljenja samoupravljanju.

Sinanović je, osim Oboda, razvijao i "Radoje Dakić", "Bagat" - pomogao je industriju na jugoslovenskom nivou, ali ga je vlast ipak zaboravila i praktično izbrisala.

"Sličnu situaciju imate u filmu, za Živka Nikolića. Njega su bukvalno oni ubili, a danas se veliča. Isto se dešava i kad je industrija u pitanju - Petar Sinanović je započeo Obod, a tadašnja vlast ga je otjerala", kaže Berkuljan.

Ambijent Oboda inspirisao je direktora fotografije filma, Nemanju Dabanovića da napravi fotografije koje dočaravaju priču Berkuljanovih sagovornika.

"Gdje god da se u Obodu okrenete, vi imate kadar, kadar koji priča neku priču", kaže Dabanović.

A na kraju filma je, kako kaže Dabanović, povratak u budućnost. Dok radnici izlaze iz fabrike, kroz njenu kapiju prolazi skupi džip...

Preporučujemo za Vas