Iako se o osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori najčešće govori iz pozicije onoga što im nije dostupno, priča koja slijedi pokazuje da se prepreke najuspješnije obaraju uz volju i upornost.
Nikšićanin Velizar Bato Obradović nije dozvolio da ga pobijedi to što je u 23. godini izgubio vid, pa je prije nekoliko godina osnovao porodicu, radi dva posla i bavi se sportom zahvaljujući kojem je ove godine na evropskom prvenstvu u Moldaviji stao na pobjedničko postolje.
Ako se za nekoga može reći da je pun života, iako ga život nije mazio - onda je to Nikšićanin Velizar Bato Obradović. Od malena naviknut na gubitke i borbe, u dvadeset trećoj godini od posljedica stresa gubi vid, ali ne očajava, već nastavlja dalje.
"Prvih dva do tri dana sam bio zabrinut i uplašen, ali nakon toga sa voljom da uspijem i da idem dalje ma šta me u životu snađe, idem dalje. Nastavljam da se borim i na taj način pokušavam i uspijevam da pronađem novog sebe", ističe Velizar Bato Obradović.
U tome mu pomaže vjera. Od Bata nismo čuli priču kako se osobe sa invaliditetom teško zapošljavaju. U Srbiji se obučavao za profesionalnog maser terapeuta, pa danas tako zarađuje hljeb i kako kaže uživa u poslu.
"Relaks, parcijalna, enerdži masaža, masaža sa čokoladom, anticelulit tretmani, antistres masaže... Ima li u Nikšiću dosta nervoznih? Ima više nervoznih, nego nenervoznih, pa ih savjetujem da dođu, da malo više misle na sebe", navodi Velizar.
Kada nije u salonu, vrijeme provodi u Organizaciji slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine, gdje radi kao animator, a trenutno je posvećen prilagođavanju knjiga za đake i studente sa oštećenim vidom.
Sa bijelim štapom svuda stiže, privatno, kao motivacioni govornik i najviše zahvaljujući golbalu- paraolimpijskoj disciplini sa zvučnom loptom gdje je stigao do dresa reprezentacije.
"Bio sam u srebrnoj šestorki koja je u Moldaviji ove godine osvojila drugo mjesto. Bila mi je izuzetna čast što sam doveo da Crna Gora bude u tom pogledu prepoznatljiva", navodi Bato Obradović.
Njegov najveći trofej je, ipak, ovaj zagrljaj (grli sina). Sa tugom kaže da su ga tek rijetki podržali u namjeri da osnuje porodicu sa Željkom koja takođe ne vidi, ali da je znao da je to prava odluka.
"Kao današnje generacije što čekaju dok se sklope sve kockice- posao, škola, kuća, da ne žive privatno, s ovim i s onim. Ništa me to nije sprječavalo, smatrao sam kada stvorim porodicu da će sve doći, kao što je i došlo", ističe Obradović.
Dobro se osjeća i u kućnoj biblioteci, koju je naslijeđenu od oca obogatio brojnim naslovima. Kaže da će se i sam oprobati kao pisac, a sve sa namjerom da njegova priča posluži kao primjer drugima.
"Ja mislim da ću u narednom periodu tek biti uspješan", zaključuje Velizar Bato Obradović
Bonus video:
