Kotorski kazamat pretvaraju u umjetnički centar sa 1,3 miliona

Rekonstrukcija spomenika kulture predviđena kroz IPA projekat, Vlada posao povjerila beogradskoj firmi “Koto”
5676 pregleda 5 komentar(a)
Unutrašnjost zatvora, Foto: Siniša Luković
Unutrašnjost zatvora, Foto: Siniša Luković

Ukoliko sve bude teklo po planu Ministarstva kulture, zgrada Starog zatvora u Kotoru do kraja 2021. dobiće nove stanare - umjesto robijaša koji su u njoj boravili skoro 150 godina, useliće umjetnici i objekat prepoznatljiv po ljudskoj patnji i neslobodi, pretvoriće se u centar umjetničke i slobode izražavanja.

Kroz IPA projekat “3C - Prekogranična razmjena sa ciljem razvoja kulture i kreativnih industrija”, Ministrarstvo kulture dobilo je 1,3 miliona eura iz evropskih fondova da rekonstruiše zgradu starog zatvora, koja ima status zaštićenog spomenika kulture. Prokat “3 C” ukupne vrijednosti više od 4 miliona eura, odvija se između Italije, Crne Gore i Albanije, a za cilj ima uspostavljanje prekograničnog modela saradnje u oblasti kreativnih industrija. Pored obnove zgrade zatvora, projekat predviđa i renoviranje zgrade Kinostudija u Tirani, u tom gradu će biti uspostavljen i Umjetnički park, dok će u Italiji biti rekonstruisan Trg Gamzi u Pulji, a italijanska Regija Molize nabaviće opremu potrebnu za promociju tamošnje kulturne baštine...

Vlada je u četvrtak usvojila informaciju u kojoj se navodi da su na tender koji je Ministarstvo kulture raspisalo u decembru prošle godine za rekonstrukciju zgrade zatvora, dostavljene dvije ponude nakon čije analize je stručna komisija predložila da se prihvati ponuda kompanije “Koto” iz Beograda, a koja je za taj posao tražila 1.349.493 eura. Sa tom firmom će Ministarstvo kulture i sklopiti ugovor o izvođenju radova, a Vlada je za te svrhe iz tekuće budžetske rezerve na račun tog resora prebacila 190.700 eura, koliko je po propozicijama projekta “ 3 C”, Crna Gora dužna uplatiti.

Zatvor Kotor
Zatvor Kotor(Foto: Siniša Luković)

Kuća Marka Bencona

Zgrada zatvora podignuta je početkom druge polovine 19. vijeka, za vrijeme austro-ugarske uprave nad Bokom Kotorskom. Kako je u knjizi “Stotinu kotorskih dragulja” zapisao arhitekta i istoričar umjetnosti mr Jovan Martinović, da bi se podigla zgrada zatvora, što je bila praksa Austro-Ugarske u svim krajevima kojima je vladala, trebalo je srušiti jedan broj objekata u Starom gradu u Kotoru, uz podnožje brda Sveti Ivan, na prostoru između crkava Svetog Pavla i Svetog Josipa. Stoga su uklonjene stara crkva Svetog križa, a možda i crkve Svetog Benedikta i Svete Marije Magdalene koje se pominju u starim notarskih knjigama da su nekada postojale na ovom lokalitetu.

Zgrada zatvora građena je po projektu tadašnjeg kotorskog gradskog arhitekte Marka Bencona, porijelom iz Dalmacije. On je u Kotoru projektovao i sagradio nekoliko većih i javnih objekata, ali je najviše ostao upamćen upravo po zgradi zatvora, pa se i dan danas ovaj objekat kolokvijalno naziva “kuća Marka Bencona”.

Zatvor je velika trospratna zgrada sa dva lažna poprečna trakta sa kalkanima na glavnoj fasadi, sa svim prozorima opremljenim kovanim željeznim rešetkama, kakve su upotrijebljene i u unutrašnjosti. Zgrada je zidana od postojećeg ili pritesanog kamena i opeke, u cjelini je malterisana i izvorno ofarbana poznatom austrijskom žutom bojom kojom su se u bečkoj Carevini farbali zatvori, pa su se zbog toga i svi objekti te vrste u narodu i popularno tada nazivali “žutim kućama”.

Ustanici iz 1869. prvi utamničeni

Kotorski zatvor je ubrzo po završetku izgradnje počeo da opravdava svoje postojanje jer su Austro-Ugari u njega prvo zatvorili učesnike poznatih ustanaka u Grblju i na Krivošijama 1869. godine, a koji su buknuli zbog namjere Beča da i na ovim prostorima uvede opštu vojnu obavezu. Drugi put se zatvor napunio učesnicima Bokeljskog ustanka iz 1882. godine, takođe nastalog iz otpora prema uvođenju vojne obaveze, pošto su Bokelji smatrali da imaju privilegiju iz starina da ne služe vojsku nijednog starnog vladara nad zalivom, pa ni austro-ugarskog cara.

Tokom Prvog svjetskog rata, zatvor je poslužio kao početna stanica za internaciju civilnog stanovništva Kotora u logore u Mađarskoj, a pred kraj rata tu su bili zatočeni učesnici i vođe čuvene pobune mornara na austro-ugarskim ratnim brodovima u Boki Kotorskoj, koja se desila od 1. do 3. februara 1918. Četvoro glavnih vođa pobune - Anton Grabar, František Raš, Jergo Šižgorić i Mate Brničević su nakon suđenja u Kotoru, iz zgrade zatvora odvedeni na groblje u Škaljarima gdje je nad njima izvršena smrtna kazna strijeljanjem. I u Drugom svjetskom ratu kotorski zatvor poslužio italijanskim okupatorima kao sabirni centar za transport zatvorenika i ratnih zarobljenika u koncentracione logore u Baru, Albaniji i Italiji, ili pak na strelište na Mokroj ploči iznad Škaljara, gdje je nad njima izvršavana smrtna kazna. Tada mu je bio pridodat i objekat tzv. Malog zatvora ili Karaklaka - dotadašnja kasarna finansa, inače pregrađena romanička crkva Svetog Pavla iz 13. stoljeća.

Sabirni centar za simpatizere Staljina

Kotorski zatvor radio je punim kapacitetima i u vrijeme Rezolucije Informbiroa i hapšenja i proganjanja simpatizera sovjetskog vođe Josifa Visarionoviča Staljina u tadašnjoj FNRJ, od 1948. do 1954. Služio je tada kao sabirni centar za crnogorske zatvorenike - informbiroovce na putu prema kazamatima u Bileći i na Golom otoku.

Za skoro 150 godina rada, kotorski zatvor je bio glas da se iz njega ne može pobjeći, ali je to ipak na kraju uspjelo dvojici osuđenika koji su tamnovali 1982. i koji su za bjekstvo iskoristili činjenicu da zgrada nije bila obnovljena od oštećenja zadobijenih u velikom zemljotresu 1979.

Zgrada kotorskog zatvora je početkom 1990. ispražnjena i zaključana i od tada se ne koristi u osnovnoj namjeni. Od tada do danas se povremeno javljaju inicijative da se lijepa stara zgrada, sa tamnom prošlošću, obnovi i revitalizuje kroz drugu namjenu, a čemu su prije nekoliko godina stvoreni i formani preduslovi kada je kotorski zatvor Ministarstvo pravde zvanično ustupilo Ministarstvu kulture.

Osim nekoliko manjih umjetničkih projekata koji su minulih godina sprovedeni u zgradi, poput nekoliko sesija Ljetnje škole arhitekture Kotor APPS, kao jednog segmenta festivala kulture KotorArt, zatvor je bio i mjesto ambijentalnog izvođenja pozorišne predstave “Njegoš, Vatre” Paola Mađelija i Radmile Vojvodić.

MORT dao zeleno svjetlo za kreativni hab

Predstavljajući “3C” projekat iz crnogorskog ugla, ministar kulture Aleksandar Bogdanović je krajem avgusta prošle godine u Podgorici kazao da je predviđeno da objekat starog zatvora, u koji će tokom restauracije biti uloženo 1,3 miliona eura, postane kreativni hab namijenjen lokalnim stvaraocima, ali i rezidencijalnoj umjetnosti. Restauracijom će Ministarstvo kulture, kako je rekao, nastaviti sa realizacijom strateškog cilja namijenjenog promociji i razvoju kreativnog sektora i kreativnih industrija.

“Kreativni hab koji će u okviru ovog projekta biti stavljen u funkciju, jedan je od šest ovakvih centara koje Ministarstvo kulture sa međunarodnim partnerima planira da realizuje širom Crne Gore u cilju pružanja podrške održivom razvoju sektora kulture i preduzetništva”.

Kako je pojašnjeno, objekat će se sanirati za potrebe osnivanja Centra za edukaciju i kulturu sa rezidencijama, i koristiće se u funkciji razvoja kulture, a posebno kreativnih industrija koje imaju snažan potencijal za lokalni ekonomski razvoj.

Planirani izgled nakon rekonstrukcije
Planirani izgled nakon rekonstrukcije(Foto: Animacija)

Pored Ministarstva kulture koje je glavni partner u realizaciji projekta, projektni partneri su Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo kulture Albanije, albanski Institut za zaštitu spomenika kulture, italijanske regije Pulja i Molize i Fondacija kulture, Molize.

Pridruženi partneri su albanski Nacionalni centar za kinematografiju i Fondacija Gramsci iz Pulje.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma je prije nekoliko par godina Ministarstvu kulture izdalo urbanističko-tehničke uslove (UTU) za izradu tehničke dokumentacije za rekonstrukciju bivšeg zatvora, u postojećim gabaritima.

Rekonstrukcija objekta, površine 1.235,28 metara kvadratnih, kako je tada rečeno, neophodna je zbog propadanja zgrade jer je uočeno ugrožavanje njene noseće konstrukcije. Obnovom po dobijenim UTU, zgrada će moći da se koristi za edukativnu i komercijalnu namjenu, što je kompatibilno sa idejom pretvaranja nekadašnjeg kazamata u međunarodni umjetnički hab. Predviđeno je saniranje noseće konstrukcije, obnova urušenog krova, međuspratne konstrukcije, kao i radovi na vodovodnoj, kanalizacionoj i elektromreži.

Bonus video: