Trčanje je život, a svaki put novi izazov - Vijesti.me
SAŠA KULINOVIĆ, TRAIL TAKMIČAR I MARATONAC

Trčanje je život, a svaki put novi izazov

Za 35 sati nedavno istrčao svojih prvih 170 kilometara

Saša Kulinović
Saša Kulinović (Foto: Privatna arhiva)

Od kada je na poziv prijatelja 2010. učestvovao u trci na Orjenu, Saša Kulinović iz Herceg Novog od trčanja nije odustao. Danas je ultramaratonac, trail trkač i čovjek koji iznova traži izazov, pa je nedavno, na Dalmacija Ultra Trail, za 35 sati istrčao i svojih prvih 100 milja (170 kilometara).

Trail trčanje je trčanje po stazama koje su označene u šumi, mimo puteva. U svijetu postoji 30 godina. U Italiji se, recimo, takmičenja tradicionalno organizuju preko 25 godina. 

„Cio život sam sa ujacima lovio, ali se kod mene sve promijenilo onda kad se u lov počelo ići u velikim grupama, sa džipovima, radio stanicama i GPS senzorima na ogrlicama pasa. Divljači je tako ostavljano vrlo malo šansi da nekad nadmudri lovca. Nekako u to vrijeme me drug iz planinarskog udruženja pozvao na trku na Orjenu. Na toj trci sam, mislim, osjetio najveću patnju u životu na jednom usponu pri kraju. Čučnuo sam i zamolio boga da me dovede do kraja. Koliko god je bilo teško, moje misli su bile uperene u narednu godinu“, rekao je tako i obećao sebi da na sljedećoj trci mora biti mnogo bolji

„Znao sam da je to novi put kojim želim ići“, prisjeća se Kulinović početaka svoje karijere trail trkača.

Nakon svoje prve trail trke na Orjenu, Saša je upoznao ekipu sa kojom trči i danas. Tragali su i u to vrijeme za trkama u regionu i na jednoj u Makarskoj otkrili prvu jaču konkurenciju. 

Uprkos tome nisu stajali, već su apetiti samo rasli.

Saša Kulinović
Saša Kulinović(Foto: Privatna arhiva)

„Nismo imali koga da pitamo za savjet, pa smo o svemu saznavali sa interneta. Tragali smo sa nečim ‘velikim’. Pronašli smo trku na sjeveru Italije u gradiću Linone, na sjevernoj obali Lago di Garda. Ta trka je u stvari i završnica Svjetskog kupa i na nju dolaze svi najbolji trkači na svijetu“, priča Kulinović.

Odluka je pala.

„Nevjerovatno je stajati na startu trke između 600 ljudi. Počinje da svira U2 'Beautiful day'. Shvatiš da si na mjestu o kome si prije samo mjesec, dva sanjao, ali i shvatiš da je smiješno jer si samo prije nekoliko dana mislio da si najjači“.

Upoznao je ekipu iz Dubrovnika, iz HPD „Sniježnica“, sa kojima dogovara učešće u ligi „Proljetni treking kup“. Iako uspješan na kupu, Saša počinje da osjeća zasićenje nakon istrčanih osam trka za jedno proljeće. 

Na sreću, istovremeno dobija i želju da svoja iskustva stečena tokom trka vani, prenese u Crnu Goru.

Tako je lani organizovana trka „Vertikalni kilometar“ (Kotor Vertical Extreme), u kojoj takmičari trče iz starog grada u Kotoru, do Pestingrada, savladavajući 100 metara uspona i trčeći 2,8 km. 

Ove godine u Kotoru je u trci „Vertikalni kilometar“ učestvovalo 100 takmičara, a Kulinović kaže da bi na brojnosti mogle da nam pozavide i mnoge velike organizacije po Alpima. Kao dobri organizatori vertikalnog kilometra u Kotoru, NVO „Orjen Outdoor“ i Alpinistički klub „Niskogorci“, čiji je Kulinović član, ove godine su pozvani kao suorganizatori iste trke na Prokletijama. 

„Uporedo smo na Orjenu organizovali trku ‘Orjenski đir’. Trka je dugačka oko 28 kilometara, sa nešto manje od 2.000 metara uspona, a obuhvata najviši vrh Orjena Veliki Kabao (1.894 mnv) i njegov najljepši vrh - Subru (1.679 mnv). Lani je bilo 18 trkača i preko 50 planinara. Ove godine smo u sklopu 'Đira' organizovali i 'Mali đir', kraću distancu od 15 km i oko 1.000 metara ukupnog uspona, koja ide samo na najviši vrh Orjena. Privukli smo veliki broj planinara i preko 50 trkača na obje trke. Ujedno smo uveli nove standarde, poput mjerenje vremena, koje se moglo pratiti uživo na internetu“.

Saša Kulinović
Saša Kulinović(Foto: Privatna arhiva)

Prije nedavno uspješne završene trke na 100 milja u Dalmaciji, Saša je učestvovao i na ultra trci na 170 km, u Istri. Ipak, tada je morao da odustane na 120. kilometru, jer su mu popucale tetive. 

Na trku je otišao, iako je pred odlazak imao groznicu i temperaturu. Sve je išlo kao „podmazano“, do tog 120. kilometra, na jednoj uzbrdici, na asfaltu.

„Kao da me neko pogodio peckalicom na vanjski dio lijevog zgloba noge. Nastavio sam do sljedeće kontrolne tačke, ali noga je već bila otekla. Kasnije na pregledu sam saznao da su mi popucale sitne tetivt“, priča Kulinović.

Nije bilo puno vremena za žaljenje, jer Saši se već otvorila mogućnost za „popravni“, pa je tako učestvovao i na prvoj trci „Dalmacija Ultra trail“, u oktobru.

Malo kiše koja je padala, učinila je kamen kojim je pokrivena većina staze, klizavim, ali Kulinović kaže da je upravo to draž svega.

Pala je noć, Saša istrčava prvih 50 kilometara. Dočekuju ga prijatelji sa suvom majicom, čarapama i lijepim riječima, kao podstrek za nastavak. 

U nastavku trke, on bodri drugaricu Jelenu Tomić iz Splita. Uz malo vode i limuna, Jelena se povratila i nastavili su dalje. Do 120. kilometra društvo im je Zdravko Jadrijev. Prošla je noć, uslijedio je vruć dan.

„Bitno je bilo što prije pregaziti taj dan i dočekati narednu noć. Jelena i ja smo ostali sami i sve je išlo mnogo brže. Za kraj nam je ostao jedan težak uspon na kuli Fortica i još teži spust sa nje, gdje sam konačno morao i da platim neku cijenu - tu sam napravio problem sa noktima od kojih sam jedan morao da čupam kasnije. Ali, Jela je vukla, pa nisam mogao da stanem. I tako korak po korak, pregazismo 100 milja Dalmacije“. 

Kulinović neće učestvovati na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju u Portugalu, ali objašnjavajući odnos prema toj vrsti sporta u Crnoj Gori i nekim drugim zemljama, navodi da Hrvatska u Portugalu ima 11 takmičara.

„A mi i ne znamo za to“, kaže on.

Kilometri “planuli” za Ivu

Kulinović, tehničar u realizaciji i montažer u Radiju Herceg Novi, nije samo trkač, već i humanista. Kada je čuo da kćerka njegovog druga, Iva Bijelić, boluje od sarkoma, te da je za njeno liječenje u Bolonji neophodno obezbijediti 50.000 eura, riješio je da istrči krug oko Boke Kotorske i da Ivi pošalje poruku da se u Boku vrati zdrava. 

Kulinovićeva ideja je bila da za pet eura „“proda“ svaki od 80 pređenih kilometara. Kilometri su „planuli“. 

Iva je, međutim, iz Bolonje upućena na kliniku u Štutgartu, gdje je za liječenje trebalo 300.000 eura. 

Više novca, više i pređenih kilometara. Saši se u novom izazovu za Ivu pridružio Igor Majer, prvi crnogorski Ironman, te su njih dvojica biciklom i trčeći, prešli 170 kilometara.