STAV

Brinem danju, brinem noću

Gospodin Marković je posvećivao izuzetnu brigu zaštiti ljudskih prava i prava manjina, kao i zaštiti svih onih koji su se proteklih decenija usuđivali da glasno posumnjaju u čistunstvo partije kojoj je pripadao, te genijalnost i moralnu vertikalu njenog lidera
76 pregleda 3 komentar(a)
Duško Marković, Foto: Boris Pejović
Duško Marković, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 07.02.2019. 19:16h

Od kada je, daleke 1983. godine, diplomirao na renomiranom Pravnom fakultetu u Kragujevcu, kooptirani novi predsjednik crnogorske vlade, gospodin Duško Marković, nije prestajao da brine brigu o dobrobiti Crne Gore i njenih stanovnika. Od silnih briga, san mu je rijetko dolazio na oči, pa se brzo navikao na noćna bdijenja i pažljivo osluškivanje vjetrova koji najavljuju moguće promjene vremena.

Prvo se brižno odnosio prema rudniku Brskovo (zatvoren prije dvadesetak godina). Potom je ozbiljno i dugo brinuo o cijeloj mojkovačkoj opštini, čiji su stanovnici ipak uspjeli da prežive povremena izlivanja otrova iz jalovišta uz sami grad. 

Kasnije se istinski brinuo o funkcionisanju vlade koja je brzo, nemilosrdno i budzašto rasprodala poslovično porodično blago Crne Gore. Brinuo se gospodiln Marković i o bezbijednosti nacije i države koju su pokušavali da zatru antiratni aktivisti, a nešto kasnije i prevejani albanski civili i prevrtljive starine iz Malesije, koji su ipak priznali sve grijehove tokom Orlovog leta. 

Posebno je vodio računa o stabilnosti političkog sistema, te o kvalitetu pravde koju taj sistem nudi građanima, pa su za njegovog ministrovanja i šefovanja obavještajcima riješena sva ubistva, pljačke, pronevjere, i sva pranja para, zatvorene ilegalne fabrike cigareta i u korijenu sasječeni rijetki slučajevi šverca, inače atipični za Crnu Goru. 

Gospodin Marković je posvećivao izuzetnu brigu zaštiti ljudskih prava i prava manjina, kao i zaštiti svih onih koji su se proteklih decenija usuđivali da glasno posumnjaju u čistunstvo partije kojoj je pripadao, te genijalnost i moralnu vertikalu njenog lidera. On i služba na čijem je čelu bio,  hrabro su se nosili sa opasnim ljubiteljima drugačijeg mišljenja i odlučno se obračunavali sa zagriženim protivnicima jednoumlja i autokratije.

Nakon što je prije neki dan izmijenjao cjelove lojalnosti sa “odlazećim” Primusom, gospodin Marković je osjetio potrebu da nam se izjada oko njegove najnovije brige: opozicije koja bojkotuje rad Skupštine nakon parlamentarnih izbora što su odisali neregularnostima i utjerivanjem straha. U zemlji u kojoj “uši imaju zidove” zaista je muka trpjeti upotrebu demokratskog političkog oruđa: bojkot institucija sistema! Osvjedočeni humanista i poštovalac demoktratskih uzusa, kakav je gospodin Duško Marković,  prepao se za evropski put Crne Gore jer se, pobogu, nekakva opozicija ponaša u skladu sa svojim imenom! Gospodina Markovića, u stvari, ne brine bojkot, sam po sebi.

Lako bi on primirio tradicionalne pobunjenike “na određeno vrijeme.” Zna im on za jadac. Druga je ovo muka: gospodina Markovića “sumnja 'vata” od činjenice da je DF uspio animirati znatan dio opozicije po pitanju bojkota. Ono što je ostalo neizrečeno lebdjelo je u vazduhu: najljepše bi bilo da ih nema, pa valja još malo poraditi na onom traljavom scenariju za tzv. državni udar, kako bi se ova politička koalicija zabranila.

Ima gospodin Marković veoma istančan sluh za potencijalne opasnosti koje prijete da, makar i na tren, razjure i pomute bijele DPS-oblačiće umjetnički/strateški MAPA-irane na nebu iznad naše voljene divlje ljetpotice. Zato je i odabran za čuvara plaže u zimskom periodu. Na tome istančanom sluhu mu se može zavidjeti. Na kraju krajeva, nije mala stvar danonoćno bdjeti nad sudbinom “uspješne balkanske priče”, pogotovo ako se prisjetimo da je regionalna istorija zatrpana kostima vjekovnih balkanskih poganluka. Ovi savremeniji poganluci će se, nadam se, izučavati u nekim budućim udžbenicima istorije.

Premijerova najveća briga -  opozicija koja bojkotuje rad krnje i nelegitimne Skupštine  - treba da uradi dvije stvari. Prvo, da oda priznanje najnovijem vršiocu dužnosti predsjednika vlade - trećem po redu, nakon pokojnog Željka Šturanovića i sjajno sinekurisanog Igora Lukšića. Pravo bi bilo i da mu poželi uspješnu dvogodišnju karijeru nominalnog predsjednika vlade. Kao što znamo, raniji Đukanovićevi dubleri su svoj staž završavali nakon dvije godine. Iako se šuška da on zna sve tajne ovog svijeta, ja ipak ne vidim razlog zašto bi gospodin Duško Marković bio dubler-izuzetak. Drugo, da uradi sve što dopuštaju demokratski standardi kako bi novi premijer imao o čemu da brine u narednih par godina, dok se Milo ne povrati.

Univerzitet Alberte, Kanada