Ako se posmatraju samo cifre, Đukanović je ipak dobio protekle izbore. Ako se, ponavljam, ignorišu afera Snimak, kancer zvani Beba Popović, tajkuni, mafija, dnevnik Anele Čekić, onakav DIK i njen predsjednik, atmosfera ratnog stanja na izborni dan - onda suvi račun pokazuje da je DPS uzeo skoro duplo više mandata nego DF kao najjača opoziciona lista. Ali i pored te pobjede, koliko god bila Pirova, Đukanović je odlučio da se povuče sa državnih funkcija. Kao 2008. ili kao 2010. I sada, kao i onda, može se špekulisati da li je odluku o pomjeranju na rezervni položaj donio sam ili na sugestiju pokrovitelja i partnera iz Vašingtona? Ali to je irelevantno, ključno pitanje je da li se zaista povlači i prepušta Markoviću i novoj Vladi vođenje unutrašnje i spoljne politike ili se samo formalno izmiče, kako bi šminkom pridobio simpatije zapadnih saveznika koji ga nijesu željni nakon 27 godina vlasti?! Još prostije - da li se Milo povukao ili će i dalje da vlada. I da opstruira svaki potez novog Kabineta i prvog ministra koji mu nije po volji, kao što je radio kada je, pokazalo se neiskreno, funkcije premijera prepuštao Šturanoviću ili Lukšiću. Teško je povjerovati da je Đukanović, opkoljen kamarilom koju je sam podizao i njegovao, nakon skoro tri decenije vlasti, racionalnim promišljanjem došao do zaključka da postaje problem društva, a ne neko ko čarobnim štapićem, kako bi mu rekao drug Momir, rješava problem. Bilo bi ravno čudu da je Milo zaključio kako od “oca nacije” postaje njen grobar jer je i laicima jasno da Crna Gora ne može da preživi sa korupcijom, monopolima, fašizacijom društva i podjelama, nepotizmom i “kumarstvom”, koje je on svjesno proizvodio minulih decenija i na kojima je apsolutistički vladao.
Jedno od glavnih polja preko kojih će se kao na lakmus papiru pokazati namjere Đukanovića i dobiti odgovor na dilemu da li se povukao stvarno ili samo forme radi, jeste polje medija i propagande. Ako nova Vlada bude opstruirana u namjeri da doprinese promjeni medijske situacije i atmosfere, o čemu je u ekspozeu govorio novi premijer, onda će biti jasno da od promjena nema ništa! I da će Đukanović sa mjesta partijskog šefa činiti sve da zadrži status quo. I rovove, i govor mržnje, i progon neistomišljenika i duboku podijeljenost društva. U tom kontekstu valja se podsjetiti prethodnog iskustva. Slučaj prvi: kada je 2008. Milo kao šef DPS-a podigao kompletan državni aparat i krenuo na “medijsku mafiju” iz Vijesti, s ciljem da je, kako je govorio, "jednom za vazda ućutka” - ispostavilo se da premijer Šturanović ništa ne zna o akciji. A na našem pragu su se u dva dana sjatile finansijska policija, privredni kriminal, agencija za pranje novca, tužilaštvo... Mjesecima su istraživali i firmu i osnivače lično, do unučeta, ali bez rezultata. Šturanović je, kada već nije bio obaviješten o svemu, jedino mogao da garantuje da će sve kontrole biti profesionalno odrađene i bez montiranja dokaza. Tako je i bilo.
Kada se 2010. i drugi put Đukanović povukao u partijsku bazu, a vođenje Vlade prepustio Lukšiću, istorija se u kratkom roku ponovila. Šef DPS-a je koristio svog službenika Kusovca i Pobjedu da disciplinuje premijera Lukšića. Koji je sumnjičen i prozivan za izdaju Šefa nakon svakog kontakta sa prvacima NVO sektora ili urednicima nezavisnih medija. Došli smo u paradoksalnu situaciju da se novi premijer i njegovi ministri satanizuju u novinama čiji je formalni vlasnik bila Vlada! A ne DPS. Ili slučaj drugi: kada je Lukšić tada pozvao Abaza Džafića, direktora AEM-a, da zajedno sa direktorima dva crnogorska emitera, RTCG i Vijesti, popriča o haosu na tržištu elektronskih medija, zaključak tadašnjeg premijera je bio da regulator što prije treba da preduzme mjere na sređivanju stanja i “zaštiti ekonomskih, socijalnih, političkih i kulturoloških interesa države Crne Gore”! Pogađate - Džafić nije mrduo prstom, štaviše uvezeni mediji su tek uzletjeli sa pirom i histerijom po Crnoj Gori - jer je istinski šef direktora AEM-a bio Đukanović. Koji mu je rekao da ništa ne treba mijenjati.
Da li slučajno ili ne, ali mandat novog premijera Markovića započinje lomovima na Javnom servisu. Beba i Kusovac kosu režu za smijenjenim Vojvodićem i bljuju vatru na nedužnu Andrijanu Kadiju. I naravno Gorana Đurovića. Raspredaju paranoju o interesu Vijesti i osnivača koji stoje ne samo iza navodnog državnog udara već i iza smjena na RTCG?! Iako je i laicima jasno da je naš interes obnut - da i Pink i RTCG, i Prva i Pobjeda, i CDM i Dnevne, i Antena M i Skala, ostanu ovakvi kakvi jesu. Tragikomična propaganda koja će kao takva Vijestima omogućavati dominantan uticaj kod čitalaca i gledalaca kakav ne postoji bilo gdje u Evropi. Ali, zna to Beba dobro - ne svrbe njega Vijesti, još manje RTCG, već raspodjela moći u vrhu DPS-a! Spin doktor pokušava da zadrži kontrolu nad propagandom u korist šefa Đukanovića kako bi onda, kao i 2008. i 2010, ta mašina bila korištena kao batina za disciplinovanje novog premijera. Ako on počne da se miješa u svoj posao.
Marković je predugo u politici da ne bi shvatio ovu igru. I da bi, kao nekad Lukšić, pristao da bude premijer u sjenci. U svakom slučaju, povlačenje Đukanovića i imenovanje Markovića već donose zanimljivu političku dinamiku koja će pokazati da li se Milo stvarno povukao ili se još jednom samo folira. I da li Marković misli da bude stvarni premijer ili žrtveno jagnje. Kao pomenuti prethodnici.
Bonus video:
