Treba apstrahovati da je izvikana hajka na mladog direktora iz Monstata i odsutnu u pristupu doktoricu iz Instituta za zdravlje u vezi strukture crnogorske minimalne potrošačke korpe ozbiljna priča. Treba apstrahovati jasnu ideološku pozadinu u izradi probne korpe, pošto se tekuće taj posao sastoji od zamaskiranog metodološkog raščišćavanja elemenata po “standardima“ Svjetske banke i nekakvog američkog poljoprivrednog privremenog granta, a globalni stvarni standardi strukovnosti i imparcijalnosti su OECD i UN. Na stranu što je Savjet statističkog sistema CG, stručno tijelo formirano zakonom, ono koje napujdava mlade operativce Monstata da rade po instrukcijama iza kulisa a ne po savjesti posla, krenuo u diskreciono nasilno nerezonsko mršavljenje prethodne potrošačke korpe radi visoko vjerovatno ličnih intreresa.
Tačno je, članovi-ce ovog tijela su resorna ministarstva, CBCG, socijalni partneri. Privrednike predstavlja Privredna komora, ona institucija koja bez ikakve debate potpisuje saglasnost za sporne nestrukturalne metodologije; previše pretplaćeni “starci“, duhom a ne tijelom, nemaju vremena da se bave ekonomskim izazovima u sistemu. Članovi-ce ovog Savjeta, a čija imena se ne mogu naći na web-u Monstata, su i naučno-istraživačke institucije. Za laike, ovdje nauku i istraživanje treba sagledati kroz naočare dubokog sarkazma; ili prizemnije, ovo je pozicija na koju su se “povukli“ naši neoliberali.
Tačno je, statistika kao naučna oblast i modeli statistike su uvijek bili solidna, skoro pa jedina, osnova znanja naših poljanskih neoliberala. To je direktna posljedica činjenice da je crnogorska Ekonomija podizala generacije birokratski fokusiranih i institucionalno jakih kreatora i pratilaca podataka, akademski obučenih za izračune podataka, kao i iznalaženja mehanizama za postizanje dosljednosti i uporedivosti. Ovo je oblast u kojoj biti birokrata nema negativni kontekst, pošto su pedavosti i osjetljivosti metodologija one važne determinante koje zahtijevaju ukupnu papirološku i proceduralnu dugovječnost u pristupu i promišljanjima.
Međutim, potrebna strukovna birokratičnost u pristupu promjene metodologije oko minimalne potrošačke korpe u tekućem probnom zahvatu je bila maska da se mnogi podaci ne obuhvate i ne prate u njihovoj dugogodišnjoj neovisnosti i zgranutosti u sistemskom životnom osiromašenju u CG. Izgleda da će potrošačka korpa da postane ukras za neku ko zna kakvu agendu priučenih agrikola, a za potrebe onih vjerovatnih ličnih džepova. Neće dugo proći da se sazna čiju, ali je javno pohvalno da su socijalni partneri reagovali pravovremeno u osporavanju metodologija, koje nemaju svoju strukovnu potku i održivost.
Resorno ministarstvo od 2009. ima metodologiju koja prati zahtjeve APD-a (Ankete o potrošnji domaćinstva, zvanične ankete Monstata), a što je oficijelna osnova izračuna potrošačke korpe. Ova metodologija je izračunata početkom stoljeća tokom rada na Strategiji siromaštva, a po standardima UNDP-a. Ista ekipa neoliberala je radila tu metodologiju i prateće podatke, a potom stigla u obnovljenom mlađanom regrutovanju u statistički zavod da nastavi sa takvim smislenim statističkim radom. Tekuće mijenjati metodologiju a ne objasniti zašto se to radi, nekako nalikuje na igranje fudbala bez lopte i bez gola.
Potrošačke korpe, minimalne, prosječne, dijetalne ili one za prejedanje, pokazatelji su kakav je minimalni životni standard prosječnog domaćinstva koji obično čine dva roditelja i dva djeteta. Zbog konciznosti, nepotrebno je trošiti se na sve detalje koji ulaze u strukturu potrošačke korpe; ili daljnje promišljati za koje makroekonomske parametre su važni stabilni i tačni podaci o potrošačkoj korpi. Ali, radi otvaranja vidika osvrnuti se treba kratko na sljedeće: u CG ima 192.000 domaćinstava, odnosno 167.000 porodica (napomena: uz šovinističku podjelu na zvanično vjenčane i nevjenčane porodice). Tačno je da su kod domaćinstava 78,2% vlasnici ili suvlasnici stanova, a ako se čitaju zvanični popisni rezultati iz 2011. Međutim, takođe je tačno da je u CG 315.000 stanova, od kojih je 247.000 za stanovanje, a od njih 62.000 su sezonski dok su ostatak “nastanjeni“; ali, dodatno je popisano i 59.000 praznih stanova.
Ovi podaci o nepreglednosti kvadrata u zemlji, sagledanih u kontekstu izabrane intencione kratkovidosti pristupa isključivanja “imputirane rente“ a slijedeći inovirana maštanja neoliberala o tome šta je reprezentativna minimalna korpa, ruše argumentaciju da je trošak rente nepotreban unutar korpe. Na nivou teorijskog promišljanja, može se isključiti kao posebna kategorija, ali se mora uključiti u one “usluge stanovanja“, pošto podaci o stanovima, njih preko 120.000 slobodnih u zemlji, to pouzdano ukazuju.
Stižemo na suštinu - osiromašavanje je trajni glagolski oblik. Ta trajnost osmišljava novu ekonomsku doktrinu koju naši neoliberali implementriraju, iako u brojkama potrošačku korpu žele da pokazuju kroz uljepšavajuća sočiva. Stoga, strukovni skandal oko izračuna potrošačke korpe, ukupna sitničarska cjepidlačenja o tome šta ulazi u potrošačku korpu sa nutricionističkog stanovišta, sva ona naporna galama neargumentacije oko broja namirnica, kao i onih kao “dovoljnih” 2,08 eura po danu, predstavljaju očigledne karike ideološke zatucanosti a ne studioznog sistemskog statističkog razmišljanja.
Potrošačka korpa jeste nestandardno statističko sredstvo; zbog uporedivosti svodi pojedinca na prosjek. Zato je razumljivo da su naši neoliberali željeli da ostanu u granicama političkog pragmatizma. Postavili su pitanje: da li se građani zdravo minimalistički hrane bez obzira što od Velike recesije na svojim radnim mjestima u zvaničnim modelima razvoja ne mogu da budu dostojni potrošači, već treba da budu poslušni birači kakvog predizbornog pozorišnog performansa. Ipak, odgovor na ovo pitanje, životno-ekonomsko ili patriotsko, treba da bude tek inicijalna sesija razmjene mišljenja u sistemu. Odatle se ide prema ozbiljnom uvezanom sastančenju oko metodoloških vrijednosti i uporedivosti, a slijedeći objektivna pravila strukovnosti. Mlađana ekipa operativaca iz Monstata to već ima u svojem dosadašnjem radu. Iz svih ovih razloga, priča oko životnog standarda kao relevantne ekonomske kategorije ne smije biti žrtva vulgarizacije statistikom.
Zvanična makroekonomska mjerenja su bazirana na potrošnji, pa ako potrošnja pokazuje bolno osiromašenje pitanje je čemu onda služi pozitivna stopa privrednog rasta, osim kojekakvom kratkoročnom nerazvojnom samohvalisanju. Ako je tako, opet završavamo u spinu o tome da je “statistika nemilosrdna“, dok se realno pokazuje da je neoliberalizam u CG promijenio ruho i prešao u ogavnost doktrine osiromašavanja mnogobrojnih životnih egzistencija do limita neoliberalnog mita o neograničenom tunjajućem rastu. A, ako je ovo tako vidljivo, tada jeste potrebno da potrošačka korpa ne pokazuje takvu socijalno-razarajuću činjeničnost.
Bonus video:
