Davi se Andrijevica u smogu. Jedva se na pješačkom vidi semafor sa druge strane ulice. Domaćice više ne šire veš vani, prljaviji je nakon sušenja, od onog kog su u mašinu na pranje stavile. Pametan trgovac bi sada u varošici otvorio radnju da prodaje mašine za sušenje veša. Mještani varošice pod Komovima nabavljaju maske da bi lakše disali. Za sve je kriva vijest da su naša braća Kinezi spremni da grade autoput od Mateševa do Andrijevice. Prvo da završe dionicu od Podgorice do Mateševa, kažu do 2019. godine.
Niko nema odgovor kako je smog u varošicu stigao osam, deset godina prije negoli će, eventualno, autoput stići do Andrijevice. Rukovodstvo varošice pozvalo je razne inspektore, stručnjake za ekologiju, čekaju se nalazi. Ne vidi se u Andrijevici prst pred okom. Mještani apeluju na crnogorske medije da demantuju ovu vijest o izgradnji autoputa, možda se i smog povuče. Čime se hrani ovako zagađen vazduh, zaboga? Kao da ga neko vrećama u Andrijevicu donosi!
Ni najstariji Andrijevčani ne pamte ovakav smog. Ne mogu mještani šljive da oberu, pogotovo one sitnije. Napipavaju. Jabuke i kruške lakše se nalaze u krošnji. Ulazi i u prostorije, đaci iz zadnjih klupa ne vide šta na tabli piše. Učiteljice i nastavnice se vratile diktatu, nema interaktivne nastave. Ribolovci do Lima i Zlorečice dolaze na osnovu sluha, prate huk rijeke. Smog otežava posao lovočuvarima da obavljaju svoj posao. Lipljeni i pastrmke ne vide mamce, svi se traže u smogu.
Ne dotjeruju se Andrijevčani više, sve da se i dotjeraš - ko će da te vidi? Jedino u prodavnicu kad uđeš, a i tamo su ventilatori upaljeni. Tu se narod i okuplja na viđenje, u trgovinama, poneko i u hotelu, ako uspije do njega da dođe. Kola rijetko ko vozi. Odmara i saobraćajna policija, radari su neupotrebljivi.
Ali i u takvim uslovima ne spava preduzetnički duh andrijevičkih biznismena. Već se pominje da pojedini žele da otvore restoran “Pekinška patka” ili salon za akupunkturu. Očekuje se i otvaranje velnes centra sa sve neonskom reklamom. Razmatra se kako djeca mogu prodavati jagode, borovnice i kupine pored autoputa, da se turisti zaslade prirodnim đakonijama Polimlja, a da prodavci budu bezbjedni kraj tolike ceste.
Veze Vasojevića sa Dalekim istokom nijesu od juče i neće ih uspostaviti budući auto-put. Trasirane su one kroz vjekove. Nedavno su japanski turisti dolazili do sela Japan i ošamućeni zelenilom, kiseonikom i tišinom obećali da će pomoći tom mjestu podno Komova u kome živi desetak ljudi. Kinezi i Japanci su komšije, pa se Vasojevići nadaju da će i sa jednima i drugima naći zajednički jezik. Futur nemilosrdno i nezadrživo stiže u Andrijevicu! Ko toga nije svjestan, šta da mu radiš? Samo da otjeraju ovaj smog, možda nestane kada autoput stigne? Da narod progleda, svi se nekako prepali, manje je svađa, primjećuju nadležni.
Kažu da je noć sada najgora u varošici pod Komovima. Dok spavaju mještani čuju kao da neko buši Trešnjevik, nekakva im potmula buka ne da da mirno spavaju, pričinjava se narodu. Podsvijest je teža od svijesti! Pojedini očekuju da će se majstori Kinezi pojaviti sa sve mašinama kad izbiju ispod planine. I pitati gdje je pravac za Berane? Kinezi su spremni da sagrade autoput od Boljara do Grenlanda, ali nemamo mi para da im platimo za toliki posao.
Gdje će biti petlja u Andrijevici, to bi voljeli svi da znaju. Da li prema Trepči, možda kod kafane Bandovića, razne se varijante čuju. Za petlju su zainteresovani i susjedi iz Murine, sve po kafanama razbijaju glavu kako će se isključiti sa autoputa, kad iz Podgorice stignu do Andrijevice? Ali, lako je za Murinjane, već od Sutjeske prema Ulotini vazduh je čist kao suza, kao što je vazda bio. Sjaji sunce i u Kraljama, prema Kutima… Sad Andrijevčani grabe da pobjegnu iz varošice, sunca da se nagledaju, ko put potrefi. Napredak je nadohvat ruke, ali moraju malo da se strpe.
Kad zahvati ta širina autoputa, kažu do 100 metara, ima imanja da ponese. Jednima milo, uzeće malo para, onim starijima nije, milija im njiva i livada od tolike ceste.
Vijest o izgradnji autoputa obradovala je i moje prijatelje Podgoričane iz ranog djetinjstva, oni su prošlog ljeta otkrili šta sve krije gornje Polimlje: Komovi, Visitor, Prokletije, Grebaja… Kažu, brže će iz Podgorice stići do Andrijevice ljeti kad se bude bježalo od žege.
A Andrijevičani jedva čekaju da smog nestane, sa tom molitvom odlaze u krevet i ustaju nadajući se da će sunce zacakliti u njihovim prozorima. Sada više cijene i zelenilo i kiseonik koji su disali sve ove decenije daleko od teške industrije i progresa. Sada im se šarmatnim čini i ona dosada i ljetnja popodneva pod lipama ispred Hotela “Komovi” ili kod crkve na Knjaževcu. Ako smog ne nestane, pitaju se kako će se igrati tradicionali fudbalski turnir narednog ljeta. Drhti varošica pod Komovima od najavljenog progresa, čudno je to, želiš da budućnost i bolji život dođu, a odupireš se tome kada shvatiš da je to odmah tu iza krivine, kao autoput za nekih desetak godina. Niko se ne usuđuje da prognozira kako će se završiti taj čeoni i neizbježni sudar Andrijevice i progresa?!
Tada, kad se to desi, konačno će biti zaboravljena izjava jednog varošanina koji reče: “Da se kralj Nikola digne iz groba, od svih crnogorskih gradova i mjesta samo bi Andrijevicu prepoznao!!!”
Bonus video:
