SVIJET U RIJEČIMA

Smrt ideologine neoliberalizma

Dakle, ako MMF sada priznaje da je neoliberalni kapitalizam ideologija, onda bi trebalo da se pozabavi problemom suočavanja sa pogrešnom i slomljenom, ali i dalje živom ideologijom - i povuku paralele sa komunizmom
0 komentar(a)
MMF, Foto: Shutterstock
MMF, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 10.10.2016. 10:08h

Međunarodni monetarni fond je objavio analizu trojice vodećih makroekonomista o neoliberalizmu - i slovenački mediji su uglavnom, kao i većina istočnoevropskih, uspešno prevideli tu objavu, što naravno nije nikakvo iznenađenje. Džonatan D. Ostri, Prakaš Lungani i David Furseri koji su u vrhu MMF-a, već godinama ističu da je dugogodišnja politika MMF-a pogrešna i da je neophodno da se promeni deo ekipe oko Kristin Lagard koja kao direktorica fonda već godinama bije bitku sa fondom samim, odnosno sa njegovim načelom.

MMF je ustvari dugi niz godina obavljao funkciju neke vrste neo-kolonijalne organizacije za promovisanje ekonomskog i političkog uticaja SAD i njenih evropskih saveznika, službi korporacija i finansijskih institucija, političku posthladnoratovsku ideološku mašinu za širenje moći i uticaja neoliberalnog kapitalizma. Na taj način, oni su videli i još uvek vide svoje predstavnike i delegacije: dolaze i govore jezik partijskih aparatčika iz najboljih jeftinih filmova o dobrom zapadu i lošem istoku i jugu, te na taj način ispunjavaju zajedničke komande i zahteve. Uvek iznova ih razotkriva njihova površnost i nepoznavanje zemlje u koju su došli - jer nisu za širenje dobre prakse, niti za širenje prosperiteta, ali jesu za širenje ideologije. Kristin Lagard pokušava već godinama da okrene smer MMF-a ali ima problem: njegova cela aparatura duboko veruje u neoliberalizam kao iskupljujuću ideologiju, čak, religiju. Ili kako je u Gardijanu napisao Čakaborti: veliki je jaz između onoga što se misli da je MMF i onoga šta zapravo radi. I MMF i Vlade se i dalje ponašaju kao da se ništa nije promenilo i kao da do novih saznanja nije došlo. Suština studije Neoliberalizam: precenjen? je nemilosrdna analiza koja jasno pokazuje da su posledice 30 godina neoliberalizma katastrofalne. Neoliberalizam nije doneo ekonomski rast, ali je uglavnom brinuo o bogaćenju nekolicine. Bio je rušilački, stotine milijardi evra su države upotrebile da bi očistile efekte neoliberalizma, proizvela jednu od najvećih grešaka, koju Ostri, Lungani i Furseri uključuju, teoriju hitnog stezanja kaiša, što je dovelo do pada ekonomskog rasta, dok je udeo državnih dugova automatski porastao. U tom smislu Ostri, Lungani i Furseri ne pišu ništa novo. Novo je jasno pozicioniranje neoliberalizma kao ideologije, pri čemu treba imati na umu da za neko vreme sam pojam neoliberalizam, nije prepoznat, slovenački stranci (neoliberali, prim.prev.) su ismevali njegove kritičare, rekavši da su pojam neoliberalizam sami izmislili.

Čakaborti iz Gardijana, naravno prkosi suštini. Dakle, ako MMF sada priznaje da je neoliberalni kapitalizam ideologija, onda bi trebalo da se pozabavi problemom suočavanja sa pogrešnom i slomljenom, ali i dalje živom ideologijom - i povuku paralele sa komunizmom. Da, istočnoevropski komunizam, sovjetski komunizam, delom jugoslovenski komunizam, bili su samo ideološki aparati koji su po padu, morali biti demontirani. Demontirati aparat, ali pogotovo demontirati u glavi. Jer neoliberalizma su se možda odrekli u odeljenju za istraživanje MMF-a, ali MMF aparat ga se ne želi odreći - zato što je to religija. Ali nije to problem samo sa MMF-om nego i još gore: u neoliberalizmu u to veruju zvaničnici vlada svih zemalja, univerziteta i posebno ekonomskih fakulteta, koji poslednjih 30 godina stvaraju nove i nove neoliberalne ekonomiste. Nije moguće da se neoliberalizmu odupre samo u MMF-u, neoliberalizam kao ideologija živi samo u glavama ministara finansija, univerzitetima, istraživačkim institutitma, preduzećima, ustvari u delovima svakog od nas. Živi - jer je to samo ideologija na kojoj se gradi sve u šta se verovalo, a teško ga se odreći, čak i ako oni ne shvataju da zaista veruju u ideologiju, čak iako je spakovano u krik „strano sa ideologijom“. Odricanje od neoliberalizma je odbačeno, na primer u bezbroj udžbenika - kao što smo na primer, u Sloveniji 1990. radili nonšalantno, nešto manje oduševljeno od drugih istočnih Evropljana, a ipak ga zamenili sa verom u upravo ovaj neoliberalni model. Koliko generacija ekonomista, pravnika, društvenih naučnika i prirodnjaka je raslo na neoliberalnim ideološkim osnovama - u uverenju da to nije ideologija, već više od od ideologije, to je iznad politike, to je čistoća nauke?

(Mladina; noviplamen.org; prevod: N. DROBNJAK)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")