Ne mogu da se otmem utisku da, nažalost, dio političkih struktura često funkciniše po principu da im je draže da je svim građanima gore, nego da je bolje i građanima i “određenim omraženim” predstavnicima privrede, čije je poslovanje zapravo važan dio funkcionisanja svake ekonomije. Jer, kako drugačije razumjeti stalno ponavljanje teze da projekat 1000plus nije dobar samo zato što je, između ostalog, dao podstrek građevinskom sektoru.
Projektu je evidentno i nesporno primarni cilj stambeno obezbjeđenje građana , a uz to, bez posebnog plana i po prirodi stvari, daje podstrek razvoju građevinarstva u Crnoj Gori. Sektoru koji je osnova mnogih drugih privrednih grana i koji, u krajnjem, za svaki profit plaća poreze i doprinose državi. No, Ministarstvo je već najavilo da će se naredni projekat 1000plus, planiran u 2017. godini, između ostalog fokusirati i na već izgrađene stanove privatnih lica, koji naravno budu zadovoljavali određene standarde, te sjever Crne Gore. Što vjerujemo da će kao ishod imati dalje snižavanje tržišnih cijena stanova i samih građevinskih kompanija.
Istovremeno, apsolutni je besmisao projekat 1000+ kvalifikovati kao inicijativu koja je ciljano kreirana za građevinski sektor, ako znamo da je od početka njegove realizacije do sada preko dvije hiljade građana riješilo svoje stambeno pitanje.
Još veći je besmisao teza da je u pitanju politička priča. Ako o projektu koji se priprema godinama unaprijed, čija je prva faza realizovana 2010-2011, druga 2015-2016. i treća će biti u 2017. i narednim godinama, govorite kao o manipulaciji u susret izborima, ili ste vrlo maliciozni ili, još gore, opasno neznaveni. Opasno zato što, kada se to neznanje upari sa mogućnošću medijskih plasiranja neistina i pogrešnih informacija sa ciljem dnevno-političkih prepucavanja, ono često utiče na atmosferu u javnosti skoro podjednako kao nečiji informisani stav.
Dovođenje u pitanje povoljnosti ovog projekta je takođe elementarno logički upitno, pa onda sve ostalo. Jer on je koncipiran tako da se građani po sopstvenom nahođenju i procjeni koristi koje mogu ostvariti učešćem, prijavljuju. Dakle, ako neko tvrdi da 1000plus stanovi nijesu povoljni, ili da su čak nepovoljniji u odnosu na tržišne uslove, taj neko dovodi u pitanje racio hiljada građana koji su na ovaj način riješili svoje stambeno pitanje. No, upravo zbog onih koji ne shvataju suludost takve izjave, podsjetiću da su 1000plus krediti dodjeljivani uz fiksnu kamatnu stopu do 3,99% na godišnjem nivou, na period do 20 godina. Dodatno, veliki dio građana sa prosječnim primanjima ne bi zapravo ni bio u mogućnosti da, u regularnim uslovima, uopšte podigne stambeni kredit.
Nestručne analize vodile su tako i porukama da je kamatna stopa u projektu ista kao na tržištu. Osim smjelosti koje ovakva izjava pokazuje, ona je zapravo i dokaz nepoznavanja privrednih kretanja. Jer, upravo je 1000+ uticao da se kamatne stope na stambene kredite, koje su se na početku projekta kretale do 8%, snize i do 3%. A pritom je kamatna stopa projekta u fiksnom iznosu od 3,99% i dalje najniža na tržištu.
Predlozi kakve možemo čuti poput „nulte kamatne stope“, baš kao i razna potpuna oslobađanja građana od finansijskih obaveza, sjajni su kao preizborni marketing, ali neupotrebljivi. Osim ako ih ne prati detaljan plan obezbjeđivanja sredstava iz kojih bi se finansirale takve obaveze, za koji ne znam. A daću sebi za slobodu da pretpostavim da je to vjerovatno zato što takav plan, pa... ne postoji.
Sama činjenica da je, od toliko učesnika kojima se rješavalo životno pitanje kakvo je obezbjeđenje životnog prostora, imalo vrlo malo primjedbi i to uglavnom tehničke prirode, a političke partije tako puno i vrlo intenzivno plasiranih, posjeća me na izreku: Ne vrijedi vam da galopirate, ako galopirate u pogrešnom pravcu.
Ono zbog čega posebno žalim je što sam doveden u situaciju da, umjesto da zajedno budemo ponosni na čist, demokratski sproveden projekat koji ima najhumaniji cilj, pojašnjavam odluke sa evidentno odličnim ishodom, samo zato što ih neko koristi u najprizemnije svrhe. Tješi me, ipak, uvjerenje da građani, na kraju svega, vjeruju svojim očima a ne tuđim riječima. Ma čije one bile.
Autor je direktor Direktorata za stanovanje, Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore
Bonus video:
