"Većina naroda je uz Mila. Bogu hvala. Ostali nebitni glasači nek crknu od muke… hahaha". (komentar, Portal vijesti.me 13.9.)
Uglađeni režimlija, rentijer i korisnik postojećeg poretka stvari, nesklon je otvoreno iznijeti svoj stav o političkom pluralizmu u Crnoj Gori. Ne misli mu dobro, ali će to prepustiti bašibozuku. O opoziciji ima nipodaštavajući i zao stav: a kako i ne bi kad se ista miješa u državne poslove i bača klipove pod točkove AB revolucije. Glumiće radije gospodina, biznismena - Evropu i buržuja. Državotvorca. A tu je i policija da ga brani bojevim otrovima i gumenim mecima.
I milioni su tu - jedina stvarnost do koje mu je stalo - milioničići, kojih se domogao na talasima borbe za nezavisnu Crnu Goru i obnovu feudalizma. Trezven je donekle, vezan za svoju realnost, obor i dvorište. Ne vidi dalje od nosa ali je sklon vječnosti. Vazda o sigurnosti snuje. I onda pluralisti zvocaju i osporavaju mu tekovinu. Državu tačnije rečeno - to jes’ Crnu Goru. Država je pljunuti oni. Malo im je - hoće Crnu Goru.
Milov poklon
Milo nije poklonio sebi i svojim saputnicima samo radna mjesta, nekretnine, svakovrsne povlastice, miliončiće... a na račun države. Izumio i način kako sve to da sačuvaju i osiguraju od zuba vremena i opozicije. Staro je pravilo nacionalsocijalizma: „kad lažeš - laži krupno“ - više će ti vjerovati. Zub vremena nije više problem u Crnoj Gori, Milo je napravio siguran korak i zakoračio prema vječnosti. Mali korak za jednog ateistu, ali prijatan i siguran za vladajuću klasu. I DPS glasače. Novopečeni rentijeri i ošklapiše nijesu, dakle, od danas do sjutra. Ništa više ne teče i ne mijenja se. Došla je najpotonja - vječni su. I oni i DPS. Samim tim i Crna Gora.
Sjajan je izum, drskost i nabusitost koju Britva pokazuje od samog početka svoga uspona do trona. Drskost je ključni dodatak - uslov bez koga se ne može. Bez nje nemoguća bijahu sva pregnuća i tekovine maja i januara. Drskošću započeto i stečeno, istim će se i braniti.
Sva ta radna mjesta i povlastice, izmišljeni da se uhljebe glasači, u državnim organima i partijskoj, burazerskoj ekonomiji - od portira i čistačice do direktora. Novopečeni milioneri i utajivači poreza. To su naši državotvorci - to je naša država. Izraz iste bezočne drskosti u odbrani poretka je bojni udar u juriš policije na goloruk narod 24. oktobra.
Sve DPS parole
Nemjerljiv je njihov patriotizam. Ne zato što je veliki, već zato što se ne mjeri ono čega nema. Ključ razumijevanja DPS parola je da ih okreneš naopačke. Kad nemaju pojma što da rade, hvale se da znaju kako, potom znaju što treba da rade, ali ne znaju kako. U ekonomskom raspadu i ropskom položaju preostale radničke klase, prepoznali su bolji život i klikovali - „da živimo bolje“. U službi neoliberalizma i globalizacije kao najnovijeg krika kapitalizma, kod kuće podupiru obnovu feudalizma, robovlasništva i vaskrs plemena. Siju mržnju i razdor u sopstvenom narodu pak šalju mirovnu vojsku k Avganistanu.
Poharu države odavno nazivaju patriotizmom. Sebični interes državnih trudbenika im visoka i uzorna državna politika.
Doveli su Titinu Jugoslaviju do propasti i građanskog rata. U jedan mah su kao komunisti posvećeni bratstvu i jedinstvu, zaratili sa svim komšijama i cijelim svijetom - sada su katunjani i teška provincija, zabrinuti za globalne procese i demokratiju na planeti.
Korak je reklama, pokretno zvuči, možda je i metafora nečega, ali ne smiju reći čega. DPS krivogovor je čvor, nepodesan za stilske figure. Pišu kao što zbore, a zbore očajno, u susret još jednoj „izbornoj“ pobjedi.
Bonus video:
