OČAJNI DOMAĆIN

Zna li neko đe je bag?

Policija mora da se zajebava ako misli da šest ubistava u pedeset dana smije biti rebus u državi sa tri polugrada i nekoliko ključeva koji čuvaju podzemni svijet
91 pregleda 22 komentar(a)
Slavko Stojanović (novina)
Slavko Stojanović (novina)
Ažurirano: 25.09.2016. 06:36h

IP Nermal (Infamous Pirat Nermal) pao je od snajperskog hica unutar zatvora i teško ranjen nastavio da razmišlja odakle je zrno doletjelo.

Na osnovu dostupnih podataka zna se da je IP Nermal te večeri krenuo u šetnju, čekirao se kao i obično, zatim svratio do ćelije po svoje stvari i da ga stražari nisu gledali kao sumnjivca.

Mogućnost koju je IP Nermal iznio 1. marta 2014. godine u 8.58 PM na forumu sajta steamcommunity.com bila je da je smaknut od straže.

Valjda u tu verziju događaja nije bio siguran, pa je postavio topik „Shot by sniper inside prison?“ i čekao da vidi ima li objašnjenja dostupnog gejmerskoj bratiji.

- Sigurno je neki kvar, ili bag. Dešava se. Potpis, Linkm9.

Stidljivo i bez eksplikacije, Linkm9 bio je prvi glas podrške IP Nermalu, ali kakav bag je po srijedi, ostalo je tajna. Odgovora nije bilo ni među ostalim ljubiteljima zatvorske strategije The Escapist, koju je IP Nermal te večeri igrao na konzoli Xbox One, misleći da razumije pravila.

Izvjesna Tiffany pitala je da li se dvorište u kojem je upucan tehnički smatra zatvorskim krugom, a Tim_Howard rekao je da se njemu dogodilo isto kad se jednom preobukao u stražara.

Poslije nekoliko poruka slične sadržine IP Nermalov topik je zamro, ostao je da pluta poput leša u petabajtnom univerzumu internet informacija među kojima nije bilo odgovora - zašto?

Za povjerovati je da IP Nermal nije pokojni D.Đ. iz Kotora, ubijen u spuškom zatvoru ove nedjelje, iako će ih bezdušni guglovi roboti spojiti sistemom ključnih riječi sadržanih u rečenici "Shot by sniper inside prison“.

Prije će biti da je IP Nermal bubuljičavi polumaturant iz Vajominga koji nema pojma da Crna Gora postoji, zapravo nema pojma da se ubistvo tog tipa može dogoditi van video igre i da jedan pravni suverenitet poput moje domovine može dozvoliti šest egzekucija za mjesec i po, na kućnim pragovima, u dvorištima, plastičnim eksplozivom i eto na kraju, snajperom, kao žanrovskim tušeom koji je ubo poluotvoreno odjeljenje zatvora.

Bez panike, polako, još postoje stvari koje decidno govore da Crna Gora nije video igra, na primjer, šuma iz koje je snajperista prebacio zidine spuškog zatvora postoji kao fizički entitet, i nalazi se pored realne rijeke Zete.

Osim toga, kažeš li da ne postoji Duklja, već je 16-bitno dizajnersko rješenje za potrebe bijega ubice koji blizu njenih zidina pali škodu oktaviju i nestaje u tami softvera, rizikuješ da dobiješ patriotsku šamarčinu, dabome, pa ti više neće pasti na pamet da sumnjaš u realnost države i njenih lokaliteta, sa sve milenijumskom vertikalom trajanja.

Pored svih dokaza u korist empirijske stvarnosti, uključujuči i nožicu za pušku koju su forenzičari izuzeli u šumi, i ovog puta zlokobno nedostaje kontekst, ako ne računaš informaciju kako je ubijeni s prvim zracima aprilskog sunca “reklasifikovan iz II u I-b klasifikacionu grupu” što su mudraci iz uprave zatvora ponudili kao jedinu izvjesnu stvar.

Policija mora da se zajebava ako misli da šest ubistava u pedeset dana smije biti rebus u državi sa tri polugrada i nekoliko ključeva koji čuvaju podzemni svijet. Policija se opasno zajebava, sa sve svojim gospodinom šefom i njegovim tužnim učinkom koji ukazuje samo dvije stvari - ili da je kreten ili da je korumpiran.

Mada mi, iskreno govoreći, ne izgleda ni kao čovjek sa dovoljno skoposti da se otisne u pristojnu korupcionašku aferu, više nalik čikici koji se pojavi na početku video igre i helijumskim glasom ispriča sinopsis - kako postoje kavački i škaljarski klan, i kako je nekad u Španiji nestalo 200 kg kokaina, pa neka vam je sa srećom, dragi gejmeri.

Pravila su, dakle, da nema pravila, zaplet je na nivou pilot verzije Pakmena, deus ex machina zadužio je komodor 64 i naskroz pizdi zbog neke droge, u sljedećem pojavljivanju srušiće i posljednji bastion dramske motivacije, rikošetiraće dijete koje prelazi ulicu i jede užinu, neko čedo što čeka da odraste i emigrira, da živi slobodno u Kopenhagenu, lista njuz portale iz babovine i čita komentare koji su sve bolesniji, sa sve više zajebanata koji se sprdaju mrtvima, kao što se sa njihovim porodicama sprda država Crna Gora, koja sigurno zna da znamo koliko se taj šef policije, taj sijedi saobraćajac Stojanović, u ovoj igri pita.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")