UDAR NA PLURALNU DEMOKRATIJU PROSVJETNIH GLASILA
Nije suštinsko pitanje odluke Upravnog odbora ZUNS-a, koju je odobrilo i Ministarstvo prosvjete, da li se ukidaju ili gase list „Prosvjetni rad“ i časopis „Obrazovanje i vaspitanje“, jer će oni i dalje, zasigurno, postojati (makar kao „bilten“), nego je li ona udar na elementarnu autonomiju njihovih redakcija i obračun s njima (a time i na njihov kakav-takav ostatak višedecenijskog samostalnog postojanja).
ZUNS ne daje odgovore na sljedeća pitanja:
1. Zašto su renomirani urednici navedenih glasila novom Sistematizacijom radnih mjesta proglašeni „tehnološkim viškom“ ne samo baš za dalji rad u njima, nego i u radnom odnosu (nije li to samo „stara znavena tehnologija“ za njihovo eliminisanje iz buduće monopolne birokratsko-centralizovane redakcije na čelu sa direktorom ZUNS-a ili, još više, ako gube i posao, teška „osveta“ za njihov dosadašnji, očito, u nečemu ozbiljno zamjerani rad).
2. Radi čega se ne navodi ni jedna određena zamjerka ili prigovor na njihov dosadašnji urednički rad, ni na sama glasila, ni na njihov kvalitet, ni na korisnost, da bi se na osnovu toga mogla makar naslutiti njihova nova najavljena izdavačka koncepcija i orijentacija (tim prije što ZUNS navodi da će oba glasila da „modernizuje kako bi oni bili što kvalitetniji i korisniji onima kojima su namijenjeni“).
3. Kako korespondira taj novi „ambiciozni veliki i zahtjevni projekat“ koji „će unijeti neke novine u ove časopise na zadovoljstvo njihovih čitalaca“ sa: a) činjenicama da je njime predviđen u navedenim redakcijama znatan „tehnološki višak“, b) da je u potonje 2-3 godine bila gotovo potpuno zakazala ranije uobičajena distribucija ovih glasila, sa velikim kašnjenjem ili potpunim paralisanjem u školama, a preko kioska isključena, jer je bila u nadležnosti ZUNS-a; c) da je u rečenom vremenu u nadležnosti ZUNS-a reduciran broj izlazaka ovih glasila, da velikom broju okupljenih saradnika nijesu isplaćivali honorare (a ipak su i dalje revnosno sarađivali s njima), te i da je u njihovoj „reorganizovanoj centralizaciji“ predviđena još veća uštedna restrikcija njihovga izlaženja; d) postojanjem i poslovanjem svi drugih slični glasila i ustanova u okruženju i šire; e) da je u mandatu eliminisanih glavnih urednika i redakcija ovih glasila zaista začeta i razvijana njihova pluralna demokratska otvorenost za multietnički, multikulturni i stvaralački identitet i ravnotežu (naročito u posebnom novom dijelu „Crnogorski identitetski glasnik“), da su šire „oškrinuta vrata“ i za one slobodoumnije za koje su prijethodno bila zamandaljena i teškim rđavim kalauzom zatamničena; f) da „crnogorska duhovnost“, novi „duh vremena“, „širina čitalaca“, „svojina uređivačkog tima Zavoda“, „modernizacija glasila“ nužno podrazumijeva (i) kritički pristup njima, a on upravo rečenu započetu pluralno demokratsku otvorenost (i za drugomišljenike kojima su, takođe, namijenjena ova glasila).
Nije li suštinski skriveni razlog ovog ZUNS-ovog monolitno centralizovanog Urednika (za sva izdanja) stvaranje lagodne institucionalizovane blokade (cenzure), kočnica razvoju modernizacije i udar na rečenu stvarno začetu demokratsko pluralnu otvorenost ovih spornih glasila, s ciljem da se navedena identitetska ravnoteža vrne u staru pretežu (in)filtrirano dirigovanog jednoumlja ili prividne pluralne demokratije (različitosti) u ramu i pod okovom monokratije.
Bonus video:
