TV I DRUGE IGRE

Besudna zemlja

Stvarno je nepodnošljiva brzina kojom se survava tzv. visoki dom. Neprijatno je bilo gledati i kako poslanici Fronta izražavaju ljubav prema manjinama. Naporniji od toga, ipak su bili nastupi Sulja Mustafića. Koje je uglavnom posvetio vlastitoj istorijskoj ulozi u borbi za Crnu Goru 1991. godine
318 pregleda 0 komentar(a)
Darko Pajović, Suljo Mustafić, Foto: Skupština Crne Gore
Darko Pajović, Suljo Mustafić, Foto: Skupština Crne Gore
Ažurirano: 22.07.2016. 13:59h

Prošli su praznici, Trinaestojulski ustanak je još jednom uspješno okončan... Poslanici odmorni i orni, trideset i neka epizoda prenosa ostataka Skupštine može da počne. U prvom satu, sve je izgledalo dosta naivno. Već u drugom, predsjednik Negativne uspio je da, više nego taktično, podigne temperaturu. Prosto izazivajući poslanike da pokažu ono najgore u sebi... Već imate opomenu, ne dam riječ.

Dok sam ja ovdje nećete moći tako. Ja mogu i da prekinem zasijedanje. Imate dvije opomene. E, sad ću ja da komentarišem vašu izjavu. Imam ovlašćenja da...

Što je češće izigravao šefa disciplinske komisije, to je iz nastupa poslanika više isijavao bijes. Ako lider džepne stranke nastavi ovim tempom, zaratićemo prije kraja jula i bez terorističkog podsticaja. A što ga više slušam, sve manje mi je jasno je li u pitanju namjera ili neznanje. Ko je pomenuo korupciju...

Stvarno je nepodnošljiva brzina kojom se survava tzv. visoki dom. Neprijatno je bilo gledati i kako poslanici Fronta izražavaju ljubav prema manjinama. Naporniji od toga, ipak su bili nastupi Sulja Mustafića. Koje je uglavnom posvetio vlastitoj istorijskoj ulozi u borbi za Crnu Goru 1991. godine.

***

Njegovih javnih dejstava iz tog doba, nažalost, ne mogu da se sjetim. Ali, dobro pamtim poslanika i iskrenog čovjeka Haruna Hadžića. Podsjetila me je na njega uzgredna rečenica sa portala. Pisalo je da je podstanar. Ne znam u kom gradu, nije ni bitno. Od toga je važnije da ga Suljo Mustafić uopšte ne pominje. I ne traži da pravda stigne njegove progonitelje. Kao i nalogodavce zločina iz devedesetih.

Sad to ne može da uradi, pošto je s njima u koaliciji. Ali sigurno hoće ove jeseni. Iako i dalje tvrdi da njegovi partneri nikad nijesu gonili Bošnjake. Krečeći njihovo sjećanje isto kao i svoje...

Nije prvi put u badijavnoj crnogorskoj istoriji da lideri zaborave prethodnike. Ali jeste nacionalna sramota što je Haruna Hadžića iz sjećanja izbrisala i većinska Crna Gora. Ona čiji je obraz čuvao i kad je sama vlastito dostojanstvo bacila drugima pod noge.

Iz ove iste zgrade, u kojoj se sad trguje mandatima, stanovima i hektarima domovine, Hadžić je u ono strašno doba slao samo poruke mira i razuma. Nevjerovatno je bio staložen. Čak i u vrijeme kad je crnogorska vlast raspametila sve podanike, kršeći sve moralne principe do kojih je Crna Gora nekad držala. Veoma obrazovan i izuzetno dobar govornik. Poslije liberala, moj omiljeni lik u Skupštini. Sa istim žarom branio je slobodu svoga naroda i pravo Crne Gore da bude slobodna. Lijepo mu je vratila.

***

Jezive slike iz tog januara 1994. normalan čovjek ne može da zaboravi. Nijesu Harun Hadžič, rukovodstvo SDA i njeni poslanici tada hapšeni kao ljudi. Lovili su ih poput životinja. Tako su prema njima postupali i u pritvoru.

A onda su na državnoj televiziji prikazali lažni dokumentarni film. Scenarista: Udba. Režiser: Udba. Spiker: udbaš! Poslanici i vođe SDA kopaju zemlju. Smrznutu, kramp u nju ne može. Treba da izvade oružje. Koje je tu jedino državna sila mogla da zakopa. Navodno, Bošnjaci hoće da otcijepe sjever. Zvuči usklađeno s policijskom pameću. Šačica političara pravi malu državu baš u času kad gori velika Bosna i Hercegovina. Već na koljenima, neodbranjiva...

Spiker iz Udbe čita dramatičnim glasom. Zaplijenjen je teroristički materijal. Zumiraju i primjerak Monitora. Koji je tada, isto kao i danas, tretiran kao subverzivni elemenat. Nešto poput nelegalnog oružja...

Tu je film okončan. Ali zločin nad Bošnjacima nije...

Prošli su ti ugledni ljudi toplog zeca i pojedinačno batinanje. Na njima su isprobavane tzv. azbestne kape i elektrošokovi. Prijetili su im predajom tadašnjem najboljem drugu crnogorske vlasti, izvjesnom četničkom komandantu Kornjači. Redovno su izvođeni na lažna strijeljanja...

Delegacija Bošnjaka obratila se, naivno, ministru pravde za pomoć, zato što je mrak gutao sve više sunarodnika na sjeveru. Naravno, nije im pomogao. Jer Filip Vujanović ni tada ništa nije čuo, ni vidio...

P.S. Poslanici i vođe SDA abolirani su koju godinu kasnije. I predati zaboravu... A kakve to veze ima sa Suljom Mustafićem? Nikakve! Ako ne pogledate snimak emisije Načisto. Sa njim. Baš se dobro vidi cijena nagodbe bošnjačkih lidera sa vlašću koja je progonila taj narod. Ne samo 1994. godine...

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")