STAV

Kako se to žena drznula da zvizne

Ovo je izazov i poziv da Patricija Pobrić ne ostane usamljen slučaj. To je primjer koji obavezuje na djelovanje a ne na divljenje
3 komentar(a)
Patricia Pobrić, Foto: Privatna arhiva
Patricia Pobrić, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 09.02.2019. 11:59h

Nije prošlo ni mjesec dana od kada je Sveto Marović napustio partiju, a rezultati njegovog izostanka su vidljivi. Nagledaćemo se i naslušati ogoljele beskrupulozne moći i logike jednoumlja. Lijepo je on to, godinama, znao da umota u satenski glas demagogije i podmićivanja (emotivnog i materjalnog). Nismo zaboravili kako se sa strašću bavio “zviždačima“ usred pokretanja afere o Zavali, pa se tek nakon njegovog odlaska, drznula jedna žena da  zvizne . Moglo se zviždati i pod njegovom palicom, ali potajno. U ispovijednom razgovoru (tema: dokazi o nezakonitom poslovanju) sa njim obezbjeđivale su se privilegije i zadovoljavale potrebe za stanom, statusom, zaposlenjem i školovanjem porodice, liječenjem u inostranstvu itd, pa zviždanje nismo ni čuli. Fino, filozofski , sa krinkom “dobrog čovjeka” koji pomaže “nevoljnicima” kako se ono što se čuje ne bi čulo, ili ono što se vidi ne bi vidjelo, a u slučaju da to nije bilo dovoljno pomagale su institucije i mediji sa isključivanjem, diskreditacijom i dijagnozom. Imalo se, moglo se. Zažaliće DPS za Svetom, a naročito njen lider koji sad mora sâm da brine o potrebama partijica i povjerilaca. Imidž nepogrešivosti i nepopustljivosti se mora očuvati zarad opstanka. Sada je na snazi kraduckanje u koje lider DPS-a ulaže autoritet i integritet kako bi ostavio dojam nepromijenjene moći. Izgleda ne zadugo, jer je vidljivo da nedostaje “filozof i ideolog” , teško da će samo “batinom” moći da drži sve pod kontrolom jer ni službe više nisu sigurne.

“Slučajem Ramada” nije, nažalost, samo ovo postalo vidljivo - grunule su predrasude, “dušebrižništvo” patrijarhata, majčinstvo kao “omča oko vrata” žena i razlog za muška potkusurivanja. Umjesto da u fokusu svih političkih govora ( naročito opozicionih) i medijskih bude hrabar čin Patricije Pobrić preuzimanja odgovornosti za opšte dobro i pravedno društvo, na neprimjeren način se ubacuje emocija vezana za samohrano majčinstvo. Patricija je svjedočila o zloupotrebi državnih resursa od strane jedne partije. Kakav na to mora biti odgovor svih parlamentarnih partija i građanstva? (bez obzira na porodični status zviždača). Svaka osoba u parlamentu i Vladi mora se odrediti prema ovom činu. Partijska saopštenja su gnusno sakrivanje iza mnoštva. Mora se opredijeliti i svaki građanin/ka odgovarajući na pitanje: da li hoću da budem podržavatelj/ka krađe državnih resursa za intderese partija, ubuduće i uprkos činjenicama ? Odgovor je DA ili NE , nema između i nema “ALI”.

Vraćam se primitivnom patrijarhatu jer se jedino u njemu u ovoj situaciji umjesto jasnog traženja ostavki i poštovanja građanske odgovornosti samohrano roditeljstvo potura u prvi plan. U pitanju je žena i njen akt borbe za javni interes se u primitivnom umu dodatno mora elaborirati njenim odnosom prema majčinstvu. Ruku pod ruku, protiv žena i ravnopravnosti (statistike o tome sve govore) udružili su se DPS, sateliti i opozicija kako bi se hrabri činovi pobune žena sveli na sentiment umjesto na princip. Patricija Pobrić svojim svjedočenjem ne samo da ukazuje crnogorskoj javosti na odbijanje da bude saučesnica u krađi države već daje primjer borbe za odgovorno roditeljstvo. Odgovorno roditeljstvo znači truditi se biti primjer u pravdi i sačuvati ljudsko dostojanstvo. Njen čin je odbijanje da bude žrtva, odbijanje da prihvati da njena djeca žive u državi kriminala i korupcije. Rizik je velik i otpor hrabar zato što je generalno ugušena svijest da je instrumentalizacija roditeljstva u partijske svrhe uništavanje budućnosti djece. Koliko se samo roditelja u Crnoj Gori pokorilo sistemu, uvuklo glavu u pijesak kako bi navodno „djecu“ zaposlili. Kako su zagrljeni pozicija i opozicija kroz „ zakon o majkama“obesmislili državnu brigu o natalitetu i budućnosti.I dodatno - koliko puta je vlast i opozicija iskazala državnu brigu o samohranim roditeljima, kakvi su nam zakoni i njihova implementacija?kakva je materjalna i socijalna podrška? Nikakva. I nije ovdje o tome riječ .

Ovo je izazov i poziv da Patricija Pobrić ne ostane usamljen slučaj. To je primjer koji obavezuje na djelovanje a ne na divljenje. Demagogija je otišla sa Svetom, ostalo je samo brutalno nasilje i tom naslju se valja suprostaviti na način kako je to uradila Patricija. „Slučaj Ramada“ ne smije ostati slučaj jer on ukazuje na jednoj strani na princip vladanja vladajućih elita a na drugoj strani na snagu građanskog otpora. Djeca nam nikada ne smiju biti argument za nedostatak građanske odgovornosti. Moramo zviždati uprkos strahu.