Petar je profesor biologije. Veoma je dobar kao predavač, a isto toliko dobar i kao pedagog. Radeći svoj posao, on vaspitava tuđu đecu, isto kao i svoju, na čemu su mu i đeca i njihovi roditelji zahvalni. Na kraju svakoga mjeseca Petar, za svoj istinski veliki trud i rad, odnese kući nešto preko 490 eura, i to bez razrednoga starješinstva. A kad ima i starješinstvo, sa nemalim brojem godina radnoga iskustva, dokuči on i 548 eura.
Dr Mira je radiolog. Kažu jako dobar, što je važno za one koji je pośećuju u Urgentnome centru. Za jedan radni dan (koji nekada traje i po 15 časova) kroz njenu se ordinaciju izmijeni i preko stotinu pacijenata, sa najrazličitijim problemima - od onih najbanalnijih, do onih, đe životi zavise od brzine njene reakcije i precizne dijagnoze. Dr Mira od svoga rada mjesečno prihoduje nešto više od 700 eura, tako da ne žali ni truda ni zalaganja.
Beba je knjižničar. Poslije skoro tri i po decenije predanoga rada u biblioteci, može i da se opušti, jer svakoga prvoga u mjesecu zna da će na njen račun da ,,legnu'' punih 382 eura.
Milica je magistar arhitekture. I dalje je prati usud iz osnovne i srednje škole, ali i sa fakulteta- mora da bude najbolja u tome što radi. Za svoje vrhunsko znanje, ali i zalaganje, Milica zaradi punih 457 eura, koje joj, kao mladoj osobi, pružaju bezbroj mogućnosti.
Omer je referent u relativno (ne)uspješnoj firmi, jako odgovoran, pravičan i pedantan u radu. Kao samohrani otac, za svoja dva sina i sebe, mjesečno na raspolaganju ima, čak, 360 eura. Što je sasvim dovoljno da ima i za taksi, kada pada kiša, da ne mora svoje petogodišnje dijete voziti biciklom do Doma zdravlja.
Slično, ili potpuno isto je i sa Tinom, Božom, Vladanom, Peđom, Jelenom, Anom...
Svima pomenutima je zajedničko da su jako uspješni u poslovima koje obavljaju, a koji se finansiraju iz državnoga budžeta. Redovno izmiruju sve svoje obaveze (režije, porez i sl.). Zajedničko im je i to što često razmišljaju o potrošačkoj korpi, koja iznosi nešto iznad 800 eura. Međutim, ono što je najupečatljivije za sve ove ljude - sistem im je omogućio da mogu da kažu ,,da su se snašli''. Za razliku od nekih drugih ljudi, koji takođe svoje mjesečne zarade dobijaju iz zajedničkoga nam, državnoga, budžeta. A, ti bi ,,drugi'' sa punim pravom trebalo da budu ogorčeni na sistem, zbog ogromne finansijske polarizacije, koja je stvorena.
Tako recimo, Časlav, koji kao zamjenik jednoga gradonačelnika, koji radi još dva ili tri državna posla, za godinu iz budžeta jedva izmuze 23.160 eura. Toliko muke, a ne zaradi svaki mjesec ni četiri pune plate onoga profesora biologije sa početka priče. A nije da se ne trudi i ne postiže rezultate! Da ne izdaje neki poslovni, muka. Zašto li si se školovao, o, Časlave?
Ništa bolje ne prolazi ni bard crnogorskoga parlamentarizma, g-din Obrad. On sigurno nema manje znanja od Mire, radiologa, a sigurno, ni manje, godina provedenih u školovanju. A ni posao mu nije ništa manje važan od Mirinoga, niti je on manje uspješan u obavljanju istoga. I na kraju - ima bijednih 2.009 eura nadoknade. E, Mišo moj, od muke čovjek da se nasmije!
Što tek reći za onoga što su mu građani na prvom mjestu i njegovu muku?! Po cijeli dan otvara ,,bicilističke staze'', smišlja što bi rekao “gradonačelniku Francuske”, veliki je “džentlemen”. I što - ima samo pet puta veću mjesečnu nadoknadu nego Omer. A i Omeru bi se možda moglo desiti da od velikoga posla i vrućine pogriješi, pri pokušaju da brzo pročita i izgovori “lex specialis”!
Slučaj onoga čudotvorca, što je sad časno izabran za predśednika Skupštine, tek ne treba pominjati. Samo se zapitajte, vi moralne gromade, je li njegova žrtva vrijedna ni punih šest Bebinih plata?!
Jedina komparacija, koja ovđe ima smisla, odnosi se na gradonačelnika jednoga grada koji cvjeta, i Milice, magistra arhitekture. Mislim da je u redu da on ima skoro tri i po plate svoje sugrađanke, jer imaju istu količinu i kvalitet znanja. A i uspješan je u radu makar koliko i ona - grad se pod njegovom upravom nije zaduživao, otvarale su se fabrike slatkoga, građani mu se nijesu odseljavali jer svi rade i stalno imaju vode. Jedino što je baš nepravedno, ma možemo reći i bezočno, je to što njegovi savjetnici (uglavnom manageri) imaju samo po dva puta veću platu od Milice.
A koliko je samo ovakvih primjera nepravde i jada u našoj Premaloj? Kako se samo Monte Karlo ponaša kao maćeha prema onome masonskome bračnome paru (Z&V) - ne mogu izbačiti ni 50.000 godišnje? Na pamet mi pada i Emilo, ratni huškač - ni dvije tisuće nema? Pa onda Vujica...
A da ne govorimo o pregaocima iz lokalnih samouprava diljem Prelepotice, koji, npr. za dan znaju samo popapati u rasponu od 308 evara (Cetinje), pa do nekolike mjesečne zarade g-dina Obrada (Kolašin)!
Izgleda, što si bolji, zaslužniji na poslu, znaveniji, korisniji po ovo društvo, ono je za tebe gore. Užas!
Izdržite, mučenici, jer vas odra Montenegro, ka' magare murvu!
Autor zarađuje 5-6 puta više od mr M. Simovića
Bonus video:
