VIŠE OD RIJEČI

Znalac

Diktatori, po pravilu, vremenom povjeruju da baš sve znaju
71 pregleda 15 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 09.02.2019. 14:45h

U Sovjetskom Savezu, u ono doba, jedan lingvista se toliko zanio da je iznio tezu da će ljudi u komunizmu, u besklasnom društvu, dakle, komunicirati mislima, a ne jezikom. Objasnio je lingvista da je jezik obilježje klasnog društva, a da će prevazilaženje klasnog društva donijeti i prevazilaženje jezika kao takvog. Naravno, ovakva budalaština, koliko god bila zavodljiva za komunističke zanesenjake toga vremena, nije “prošla” tako jednostavno. Na kraju, Staljin lično se oglasio  tekstom u Pravdi, gdje je objasnio da “francuski jezik jednako pripada francuskoj buržoaziji, kao i francuskoj radničkoj klasi”, te da ćemo i u komunizmu, bogu hvala, imati - jezik. Zanesenog lingvistu Staljin je optužio za neodrživi idealizam i skretanje sa linije “dijamata”. Nakon Staljinovog teksta, desetine lingvista, mjesecima su se oglašavali - ne znam da li su dobijali baš po dvije strane Pravde dnevno, ali, nije falilo prostora - valjalo je uskliknuti pred Staljinovim lingvističkim talentom i zapanjujućim naučnim kapacitetom... Među svim značajnijim diktatorima poznate istorije ovo je, koliko se zna, najveći  lingvistički iskorak.

Svega ovoga sam se prisjetio kada sam pročitao da premijer Đukanović najavljuje da se “neće libiti da ispravi stvari u Rječniku”. 

Gotovo svi diktatori, svi vladari totalitarnih sistema, vremenom povjeruju da baš sve znaju. Onaj u Turkmenistanu mijenjao je imena mjesecima, Gadafi je napisao knjigu u kojoj je, kako je vjerovao, riješio sva važna pitanja bliske i dalje budućnosti, Mao je bio uvjeren da je najveći kineski pjesnik... Naprosto, takva iluzija (o sveznanju, o intelektualnoj svemoći) po pravilu ide uz vladare koji vjeruju da su više od vladara. Odakle Đukanoviću znanja za takvo pregnuće? Zašto bi presuđivao u materiji o kojoj zna vrlo malo, vjerovatno više od prosječnog građanina, ali i dalje - opasno malo. 

Čovjek se nije proslavio ni doprinosom u oblasti ekonomije, koja mu je, vjerujem, bliža od leksikografije, pa ne smijem ni zamisliti što bi ovdje uradio. 

Ali, nešto drugo premijer mnogo bolje poznaje od nauke. Umijeće kontrolisanja institucija i njihovo razaranje kada su ove neposlušne.

Nakon stavljanja rezolucije o Rječniku na dnevni red Skupštine, iako humorna, sasvim istinito je djelovala ideja jednog od poslanika - da se u Skupštini pravi rječnik? Možda je to idealno rješenje za Đukanovića - neka se skupština bavi bilo čime, samo ne onim što joj je ustavna funkcija. Nakon nekoliko godina u kojima nije mogao kontrolisati skupštinu na način na koji očito misli da treba, odlučio je da je pretvori u parodiju. Nije dovoljno što je sada kontroliše, mora je i ponižavati pred građanima što duže i što temeljnije. Na žalost ima u tome i pomoć mnogih poslanika koji očito ne shvataju da time sijeku granu na kojoj sjede... On je odlučio da sa te strane više nema glavobolje. A novi predsjednik parlamenta dođe mu kao - nimulid. Odagna svaki bol. 

Slučaj iz Ramade - jedan je od govorljivih detalja o crnogorskom društvu danas. Imate kao dan jasan slučaj korupcije i otimačine državnog novca. Ali, očito da su lingvistička i leksikografska pitanja toliko obuzela premijera da se nije u stanju razabrati u ovim stvarima. Inače bi on sve to - pohapsio, nego ga je Rječnik omeo. 

A nije ni njemu lako. Pročitali smo da Đukanović zarađuje nešto iznad hiljadu eura. Onda nije ni čudo da mu je firma u blokadi zbog neplaćenog poreza. On se jedva snalazi. Zato i razumije običnog čovjeka mnogo bolje nego drugi političari. Koji su uzgred i znatno imućniji od njega. Na svu sreću, on nije kao Marović, pa mu neće trebati pomoć likova poput Mujovića - uostalom, gdje bi on našao tolike pare? 

Ipak, laknulo mi je kad sam vidio koliko godišnje zarađuju Radmila i Đaga. Ako oni imaju, ne može bit da on nema...